U ono vrijeme: Reče Isus:
„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca.
Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.
Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.
Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga.“[Iv 10, 11-18]
Ono što nama, današnjim kršćanima simbolizira križ – kršćanima prvih stoljećâ predstavljao je lik „Dobrog Pastira“. – Taj lik prepoznatljiv je na mnogobrojnim reljefima i slikama u katakombama; vidimo ga na tolikim nadgrobnim spomenicima.
4. vazmena nedjelja – nedjelja Dobrog Pastira, ujedno je i dan molitve za duhovna zvanja, kada se posebno molimo za sve one koji u ime Isusa – Dobrog Pastira vode Crkvu Božju. Te molitve su opomena svima nama-svećenicima, redovnicima i redovnicama, da živimo onako – kakve bismo nasljednike željeli imat’.
– Ni kršćanske obitelji nisu izuzete iz ovih molitava i ovih nastojanja!
Dan molitve za duhovna zvanja, prilika je svakome od nas da se upitamo: koliko se mi kao kršćani-katolici trudimo na tom planu?
– Bog od svakoga od nas traži suradnju, i u tome nas nitko ne može zamijeniti.
Svi mi želimo imati dobre pastire, tj. pametne i pobožne župnike, svećenike, časne sestre, koji će nas vodit’ pravim putom!
– No, jesmo li zaboravili, da svećenici ne padaju s neba; svećenici su plod naših molitava i naše ljubavi prema Gospodinu!
U jednom kratkom razmišljanju, jednog biskupa, koje je naslovljeno – „Stablo zvanja“, piše taj pastir ovako:
Gdje postoji to stablo svećenika? – Na kojoj njivi ćemo nać’ stablo s redovnicima/redovnicama?
U kojoj šumi ćemo pronać’ ta rijetka stabla koja rode svećenicima, redovnicima i redovnicama?
Je li tko kad vidio takvo stablo? – Je li ga itko našao?
Svakog dana mole mene, biskupa, neka učinim da to stablo izraste? – Ali gdje je zemljište, rupa, voda, gnojivo?
Svake godine mi govore, nek’ se popnem na to stablo da na njemu uberem svećenike i časne sestre; tjeraju me nek’ ga protresem da s njega padnu apostoli.
I otišao sam, prolazio putovima, išao od jedne župe do druge; posjećivao obitelji jednu za drugom, i pitao posvuda: imate li vi možda to moje stablo, stablo koje manjka u mom voćnjaku? Ili ste možda vi sami to rijetko stablo koje bi trebalo zasadit’ na mojoj njivi?
Obitelji, budite dobra zemlja; župne zajednice – vi budite rasadnici; odgojitelji, zalijevajte dobro; žene i muževi, djeco i mladi – svi zajedno tražimo stablo zvanja, moleći i radeći, i bezuvjetno se pouzdajući u Boga.
Sjeme – Božji poziv, bit će posijano i iz njega će izrast’ stablo zvanja – u sjeni velikog Križa na slavnom suncu Kristova uskrsnuća.
Moja kršćanska vjera i jučerašnja 4. vazmena nedjelja - nedjelja „Dobrog Pastira“, potiču me da u ovoj noći govorim o Njemu, o Pastiru Dobrom. U tome će mi pomoć' moj noćašnji gost; njegovo ime je Rob Rock. - Ovu noć od vazmenog ponedjeljka on će zapalit' svojim vrištećim glasom, a pratit će ga momci iz kršćanskog metal benda „Fires of Babylon“.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
