Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?«
A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.«
A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?«
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.
Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?«
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!«
Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.[Lk 24, 13-35]
Ograničenja i granice sastavni su dio našeg običajnog, svagdanjeg života. Na različite načine svi smo podčinjeni i različitim granicama. – I zapravo bi se moglo reći da je naš ljudski život sakriven iza nekakvih ograničenjâ i granicâ.
Tu su najprije granice naših htijenja, granice naših mogućnosti, granice razumijevanja naših prijateljâ, susjedâ, kolegâ na radnom mjestu, ljudi s kojima živimo… – A ne čini li nam se, da bi naš ljudski život mogao biti tako lijep, kad ne bi bilo zaprekâ i nikakvih ograničenjâ.
Na kraju svega, na kraju našega životnoga puta stoji i ona posljednja granica – granica smrti, na koju ćemo svi mi jednoga dana svakako doći.
Ta posljednja granica – bolje rečeno prijelaz, najteži je – najteži je za one koji su još ostali u čekanju.
U riječima iz Ivanovoga Evanđelja čitamo, kako ima Netko tko je već prije otišao i koji je i za svakoga od nas svladao ovu posljednju prepreku. Taj Netko jest sam Isus Krist.
Ta ne kaže li On sâm u Evanđelju: „Uzlazim Ocu svome i Ocu vašemu, Bogu svome i Bogu vašemu.“
Marija Magdalena, puna radosti što je vidjela uskrsnulog Gospodina, ona ipak još mora ostati. Za nju, kao ni za ostale učenike još nije bilo došlo vrijeme prijelaza. – Svoga Učitelja i Gospodina ona ne smije zadržavati, nego se mora rastati od Njega, makar se to u tom trenutku njoj činilo preteškim.
Time nam Isus želi reći, da granica smrti nije nesavladiva za onoga koji vjeruje, pa makar ona našim očima bila potpuno skrivena. – Prepreka koja stoji na kraju našega životnoga puta otvara se, i put u novi život slobodan je.
S. Marija Pia Tadijanov u razmišljanju na ovu temu, napisa ovako:
„I zovnu ju: ‘Marijo!’
U tom zovu, očituje se sama ljubav, sama prisnost i prihvaćanje! U tom zovu krije se duboko spoznavanje čovjeka kakav on i jest, ali bez osuđivanja, bez prigovaranja. Ovaj zov, zov je same intimnosti Boga s čovjekom… ranjenog čovjeka i predivnog Boga!
Marijo, Ivane, Marko, Josipa… – kako god da ti je ime; znaj da ga Gospodin izgovara danas s ljubavlju, sa željom da danas proboraviš malo pred Njim, makar u skrovitosti svoje sobe; ali dopusti si taj susret, dopusti Mu da te zahvati. Jer On je tvoj nježni, blagi, dobri, predivni Kralj koji te beskrajno ljubi.“
tri su čovjeka oko kojih će se u ovoj noći odmotavati cijela priča: Bogo-Čovjek Isus Krist, naš uskrsnuli Gospodin – prvi; Cris Impellitteri – drugi; i Rob Rock - treći. - Sebe neću brojati, sebe ću staviti sa strane; ja ću Ti pričati o njima!
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
