Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, Isus pošalje dva učenika i kaže im: „Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. Ako vam tko reče: ‘što to radite?’ – recite: ‘Gospodinu treba’, i odmah će ga ipak ovamo pustiti.“
Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. A neki od nazočnih upitaše: „Što radite? Što driješite magare?“ Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. I dovedu magare k Isusu, prebace preko njega svoje haljine, i on zajaha na nj.
Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. I oni pred njim, a tako i oni za njim klicahu: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi. Hosana u visinama!“
(Mk 11, 1-10 )
Živimo u svijetu i u vremenu tolikih sudskih procesâ, koji su i medijski itekako dobro popraćeni.
Pa ipak, sva ta transparentnost i popraćenost, kol’ko god se novca u to ulagalo, sve je ništa u usporedbi sa sudskim procesom koji će se ovog tjedna dogodit’ baš pred našim vjerničkim očima – ovoga Velikog tjedna.
Točno je, radi se o sudskom procesu koji je jedan od najstrašnijih, a odigrao se i dogodio na ovoj našoj planeti. No, nemojmo ga doživljavat’ k’o nekakav događaj iz prošlosti. Jer i danas, k’o što je i jučer – čovjek sudi Boga!
Čovjek Bogu osporava pravo na život; Bogu svome Stvoritelju – čovjek-stvorenje govori da On ne postoji, oduzimajući mu pri tom sav životni prostor, i Onome koji od Boga dolazi kao svjedok.
Onaj koji svjedoči, poznavajući uzrok, da Bog postoji i da nas voli, taj neugodni svjedok priveden je konačno Pravdi; osuđen zbog bogohulstva i zlouporabe govora.
Ovaj tjedan, Veliki tjedan, naši pogledi neće bit’ upravljeni prošlosti; nećemo sad budit’ i oživljavat’ taj događaj star više od 2.000 godina.
Nego ćemo Veliki tjedan živjet’ u prezentu, u sadašnjem vremenu; sudski proces uvijek aktualan, kojeg nekakve sile i samozvane veličine ovog svijeta evo već 20 stoljeća podižu protiv Krista Spasitelja.
To je razlog i baš zato, ne dajmo se otjerat’; zato trebamo bit’ prisutni!
Nemojmo sad izvrdavat’, tražit 158 razloga; nemojmo lagat’ i sebe – i druge, spominjat’ nekakve silne obveze; ovaj tjedan ne dolaze u obzir nikakve druge obveze. Imat’ ćemo kasnije vremena za njih!
Zato se posve okrenimo ovom tjednu, Velikom!
– Budimo prisutni u Četvrtak, na gozbi gdje nas On, naš Učitelj nas zove da nam opere noge i daruje nam hranu vječnoga života.
– Budimo prisutni kad krene na Maslinsku goru moliti, jer ne moli za sebe – već moli za nas.
– Budimo prisutni u Petak, kad će križ bit’ podignut na Golgoti, i kad ispruži svoje ruke i ispusti duh. Jer umire, za nas daje svoj život.
– Budimo prisutni i u subotnjoj Vazmenoj noći, strpljivo čekajuć’ u tami, u svjetlu svijećâ, u pjevanju „Exultet“ – kad će službenici Crkve (i ja ovdje u Hamburgu) s radošću otpjevat’ onaj radosni nagovještaj „Izlazećeg Sunca“ koje dolazi obasjat’ sve koji sjede u tmini: „… ovo je noć o kojoj je pisano: i noć će sjati kao dan, i noć mi je svjetlo u radosti mojoj.“
I kako onda da ne budem radostan, kad znam – da ako je Krist uskrsnuo, za nas / za mene je uskrsnuo, da bismo mi imali život, život u izobilju.
Zato, tiho, ljudi! Evo Ga, već ulazi u sudnicu! Primiče se svojoj Muci. – A mi, Njegovi smo svjedoci, Njegovi glasnici.
Jedan dobar dečko iz Zenice (ja mu uvijek kažem da je „Zenička Legenda“), živi sa svojom obitelji u Münchenu i vjerni je slušatelj emisije kršćanskog rocka; on mi je nedavno poslao jedan link sa stranice „Bitno.net“.
Svjedočanstvo života kakvo odavno nisam pročit’o, o gđi Nadi Palada iz jednog od Kaštela. – Nada živi kao samohrana majka, sa svojih petero djece; suprug preminuo od teške bolesti.
Gđa posve okrenuta životu i Božjoj providnost; i ja je evo spominjem u ovom mailu koji Tebi šaljem na početku Velikog tjedna.
Jedan od stupova na kojima počiva i naša kršćanska vjera jest – dijeljenje milostinje; posebno u vremenu posta i odricanja, sad kad smo pred svetkovinom Uskrsa.
Zato, odvoji i Ti makar pet minuta ovoga tjedna – i otiđi na stranicu „Bitno.net“ i utipkaj: Nada Palada, ili udovica s petero djece, ili sve mogu u Onome koji me jača… – a dalje će Ti se samo kazati, što ćeš činiti.
Hvala Zeničkoj Legendi, koji me na ovaj link potaknuo, i koji je rekao: bilo bi lijepo da gospođu spomeneš u emisiji kršćanskog rocka, da podsjetiš i sve slušatelje na nju!
Nada Palada
Adresa: Oca Jordana Viculina 8A, 21215 Kaštel Lukšić
PBZ banka
IBAN: HR5223400093214105739
Tim više mi je drago, što mogu spomenut’ ovu gospođu i njezinu adresu u Kaštel Lukšiću; stanuje u ulici: Oca Jordana Viculina, koji je bio hrvatski glazbenik, pučki misionar, duhovni pisac – i bio je još i moj subrat, dominikanac.
O. Jordan je poginuo 22.veljače 1944. u našem zagrebačkom samostanu u na Željezničarskoj Koloniji, kad su šatro-saveznici bombardirali naš dominikanski samostan; tad je poginulo još osam naše dominikanske subraće, a po Koloniji je izginuo veliki broj civila.
U ovoj noći od Velikog ponedjeljka, u 412. emisiju kršćanskog rocka, u goste sam pozvao [vokalno-instrumentalni sastav] vis „Snaga mira“. - Na jednom mjestu nađoh lijep opis njihove glazbe, njihovog pjevanja, gdje se kaže: 'članovi ovog benda trude se kroz pjesmu odrazit' svoje kršćansko poslanje. Glazbom oni žele dotaknut' vrlo često onu pre-umornu svakodnevnicu čovjeka, krijepit' mu dušu i budit' nadu u bolje sutra.' - Za početak, toliko o njima; a sve ostalo o ovim kršćanskim pjevačkim snagama čut' ćemo od njih samih tijekom emisije.
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
