U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.
Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: „Izvan sebe je!“
[Mk 3, 20-21]
Bilo je i lijepo i svečano u subotu navečer, kad smo u Riječkoj katedrali sv. Vida slavili euharistiju, zajedno s velikim brojem posvećenih osoba – redovnicâ i redovnikâ.
A neš ti, mene bili stavili da pred-molim molitvu „Večernje“, s kojom smo započeli to slavlje; zato sam odmah i staj’o uz samog Nadbiskupa, mons. Matu Uzinića – što je za mene bio i više nego dobar razlog, da pošaljem nekima od moje subraće tu sliku, i napišem ispod ovih nekol’ko riječi: ‘vako ja, a ‘vako Riječki Nadbiskup!
Te riječi su svima bile i više nego poznata asocijacija, na sve ono što se događalo s jednim našim subratom, davno davno, kad se on bio našao u Mariji Bistrici među uvaženim gostima, a onda je to godinama kasnije preričav’o – u stilu: ‘vako ja, ‘vako kardinal Kuharić… – na što bi se mi odmah odvalili smijat’.
Riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić jako je lijepo je predvodio to subotnje misno slavlje i odmah na početku, čestitajući osobama Bogu posvećenog života njihov dan, spomenuo je da je Isus taj koji nadahnjuje i koji je živio tri zavjeta kojeg redovnice i redovnici žive.
Isusov cijeli život bio je prikazanje Ocu i zato ovaj blagdan na neki način nadilazi obredno Isusovo prikazanje, jer prikazuje cijeli njegov život, što je vidljivo i u navještaju kojeg je starac Šimun izrekao Mariji (Lk 2, 22-40).
Kao središte Nadbiskupove propovijedi bile su dvije osobe iz evanđeoskog ulomka, dvije starije osobe: starac Šimun i proročica Ana; oboje posvećene osobe i kao takve su nadahnuće svim posvećenim osobama.
Ističući njihove značajke kao primjer za nasljedovanje, otac Nadbiskup je rekao da „oni vide bolje i više“.
Drugi su vidjeli jedan par s djetetom koji je bio došao u Hram, a oni su vidjeli više, vidjeli su Mesiju-Krista; vidjeli su ispunjenje Božjih obećanja i spasenje koje se počelo događati.
Taj njihov pogled trebale bi imat’ i sve posvećene osobe, jer i njihova je zadaća da nam svojim životom pokazuju ono što se ne vidi, a što bi trebalo bit’ ovdje i sada – a to je Božje Kraljevstvo.
Posvećene osobe, one su znak Božjeg Kraljevstva koje još nije, ali bi trebalo već biti; jer Crkva se ne smije odreć’ svoje zadaće – da barem u sjemenu bude Božje Kraljevstvo.
Na ove riječi Nadbiskupa mons. Mate Uzinića, iz njegove subotnje propovijedi u Riječkoj katedrali sv. Vida, jako lijepo se nadovezuje svjedočanstvo jedne Bogu posvećene osobe, koja na vrlo lijep i nadasve razumljiv način govori o svom polasku za Kristom, o posvećenju za Krista – i o tome što je u konačnici to značilo za cijelu njegovu obitelj.
Dok noćas budeš sluš’o ove riječi, nemoj smetnut’ s uma – da ih ne izgovara Hrvat, nego Australac; čovjek je rođen u Australiji, a koji se oduševio našom hrvatskom sredinom, točnije Međugorjem, Bosnom i Hercegovinom – i oduševio se franjevačkim habitom i načinom življenja.
Kad mi je o tom mladom fratru prič’o jedan Ercegovac, da je u njihovu župu doš’o posve mlad fratar – i to čak iz Australije; obuk’o fratarski habit i eto ga u Ercegovačku provinciju, da bude jedan od fratara na nekoj od Ercegovačkih župa.
Kažem Ti, divota od života; ne može bit’ bolje… Jednostavno, da svaki mladić poželi krenut’ njegovim stopama, živjet na takav način, posvećenim životom, Kristu posve okrenut’.
– Ali, kako to uvijek biva, to „ali“ – mnoge upropasti!
Tako i taj mladi fratar, sve učinio i više nego dobro, ali u jednom je zabrlj’o do neba…
– A u čemu je to zabrlj’o?!
e, o tome poslušaj u noćašnjoj 440. emisiji kršćanskog rocka, u kojoj nam u goste dolazi mladi kršćanski glazbenik iz Splita, koji će nam riječju i pjesmama pričat' o svom životnom putu i oduševljenju da krene za Kristom! - Njegovo ime je Srećko Bekavac!
Sve što trebaš učinit’ – klikni na ovaj link ispod…
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto