Ostalo mi je to nešto iz naše obiteljske kuće, kad sam kao dijete volio prelistavat’ po knjigama, tražeći posebno one stranice sa slikama.
Radosti sviju nije bilo kraja, kad je starija sestra Mare dolazeći iz Pašmanske – iz Zagreba, sa sobom donijela prvu Bibliju u našu kuću, i to onu sa slikama. – Bože dragi, kol’ko smo je samo prelistavali, čitali pojedine dijelove, iako smo tek prva slova bili naučili.
To je bila prva knjiga, na kojoj smo se učili čitat’. Na stranicama te naše Svete „Knjige života“, na tim rečenicama vježbali smo izgovor; čitali bi slovo po slovo, sricali to onda u riječi – a Mama bi nas pratila i ispravljala.
Kasnije, kroz teološke studije, posebno sam se volio zadržavat’ na onim čudnim, da ne kažem ne-shvatljivim dijelovima te Svete Knjige.
– Jedan je svakako onaj iz Levitskog Zakonika, gdje se kaže:
Ako tvoj brat zapadne u škripac i ne mogne održavati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom živi kao stranac ili gost.
Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka tvoj brat živi s tobom!
Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju hranu.
[Lev 25, 35-37]
– Već iz ovih riječi bio sam razumio, kol’ko je u Bibliji bio važan taj pojam – jubilej!
Prošle nedjelje imali smo u Evanđelju prvo Isusovo čudo, u Kani Galilejskoj, kad iz vode postaje vino, iz onoga čega je nedostajalo – nastaje obilje.
I kod tog prvog Isusovog čudesnog znaka, kako to nalazimo kod evanđeliste Ivana, ne da se previdjet’ – da nije riječ ni o komadu kruha, nit’ je riječ o ozdravljenju bolesnoga, a ni istjerivanju nekakvih demona…
– Veliki pisac Dostojevski Isusu se uvijek divio i pristupao mu je s ljubavlju. To što se dogodilo u Kani Galilejskoj, nadahnulo je ovog velikog ruskog književnika da u usta svom glavnom junaku Aljoši, u „Braći Karamazovima“ stavi ove riječi: „Tako mi je drago to mjesto. Svadba u Kani, prvo čudo… Ah, to čudo, to divno čudo. Isus nije tražio ljudsku patnju, već radost da bi učinio svoje prvo čudo, da bi ljudima pomogao do radosti“.
A jučer, u Evanđelju po Luki, Isus započinje službu svoga javnog djelovanja tako, što u Nazaretskoj sinagogi čita – i tumači riječi proroka Izaije:
„Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.“
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
On im progovori: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“
Dok sam čit’o ove riječi, pa ih onda još jednom na-glas ponavlj’o, osluškiv’o sam njihov odjek u mojoj sobi.
I dok sam sluš’o, kako se zvon tih riječi odbija o zidove, učinilo mi se, da su najvažnije postaje u životu našeg Učitelja Isusa, onako kako to opisuje evanđelist Luka – te postaje povezane su s riječju „danas“.
Tu svakako spada i taj Isusov nastup u sinagogi u Njegovom mjestu, gdje je živio – u Nazaretu.
– Isus zna da je poslan promijenit’ ljudima život i proglasit’ godinu milosti Gospodnje.
– Godina milosti, to doslovno znači, kako sama riječ kaže – „godina mila Gospodinu“, godina koja je po Božjoj volji.
Govor o oslobođenju siromašnih, kao i onih koji su bili uznici, bili su zatvoreni; k tomu oslobođenje od bolesti svih slijepih i slomljenih – sve to jasno pokazuje, kakva je to „godina mila Gospodinu“.
Tu se aludira i na zahtjev koji je Bog postavio kod prvog Saveza, da se svakome vrati zemlja – tko god ju je zbog neke nevolje ili dugova bio izgubio.
Godina milosti, vrijeme je sveopćeg oslobođenja. – Po Isusu Kristu, danas se ispunjava ono što je Izaija bio navijestio.
To Božje danas, koje je ovdje i sada, to smo pozvani živjeti svi mi jedni s drugima.
Bog nam je jučer, a jednom je i to jučer bilo danas, tada nam je Bog izgovorio ove riječi – i govori nam ih i danas-noćas – ovdje i sada; izgovara ih preko moje tipkovnice – i još na milijun drugih svakodnevnih načina, jer želi da nas sve zahvati Njegova-Božja milost.
– Kud ljepše od toga!
U noćašnjoj 439. emisiji kršćanskog rocka promovirat' ćemo novi nosač zvuka kršćanskog rock benda „Glasnici nade“ – EP naslovljen prema sutrašnjem blagdanu sv. Tome Akvinskog – „Akvinac mu je ime“.
Sve što trebaš učinit’ – klikni na ovaj link ispod…
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto