Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: „Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“
Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“
[Lk 3,15-16.21-22]
… i eto, još jedno vrijeme priđe svome kraju; mislim na Božićno vrijeme koje smo jučerašnjom Nedjeljom „Krštenja Gospodinova“ostavili za sobom.
A ovim današnjim, prvim radnim danom u tjednu, zakoračili smo – kako se to liturgijski kaže – u vrijeme kroz godinu.
– Vrijeme je to u kojem – već vidim, nećemo prestajat’ ni jurit’, ni žurit’ – nego ćemo i dalje srkletit’ „od zvizde do zvizde“, od zore do mraka.
I to naše ne-stajanje, bez odmora, ta jurnjava koja nas čeka – ne mogu, a ne upitat’ sebe, a i Tebe:
Čovječe, kamo to juriš?
Zar ne znaš da je Nebo skriveno u tebi,
u tvojim he mislima, molitvama!
Tražiš li Boga negdje drugdje,
znaj, nećeš ga nać’!
Baš ovo su riječi koje me progone već dulje vremena, i k’o da me već malo i opterećuju.
Je l’ de da je i Tebi znan taj osjećaj? – Svakodnevno slušamo tol’ko toga – i na sreću, većinu zaboravimo.
Ali nešto od izgovorenoga i onoga što smo čuli – nešto ipak na ovaj il’ onaj način ostane pohranjeno u našoj podsvijesti; nekad na vrlo čudan način, al’ ipak ostane.
Jednako je bilo i s riječima, koje sam čuo u pjesmi američke kršćanske rock-grupe „Novella“.
Ima tomu više od 30 godina, kad sam – listajući neke glazbene časopise – naiš’o na recenziju njihovog tada novog albuma, koji je bio dobio izvrsne ocjene.
Znaš i sam, ako spadaš u krug onih kojima 5-ica, 6-ica ili možda 7-ica kolo vode, znaš kako je u ono vrijeme bilo teško nabavit’ bilo što izvana – barem za nas obične smrtnike. Posebno je bilo teško, kad je glazba u pitanju – i još kad nosi predznak „kršćanska“!
Ipak sam uspio preko nekih vezâ naručit’ taj nosač zvuka; moji nekadašnji prijatelji s fakulteta – njemački dominikanci priskočili su mi u-pomoć – te je taj nosač zvuka stig’o na moju zagrebačku adresu.
I mogu Ti reć’ a i ne moram; kad sam posluš’o taj album, nije me nimalo razočarao. – Čak što više, mome oduševljenju nije bilo kraja, i to s oduševljenjem traje evo još i danas.
A to s nabavljanjem preko vezâ i posebnim kanalima, to u bivšoj državi – kao i u početcima osamostaljenja Republike Hrvatske, ispod ovog našeg neba, nije bilo nimalo ne-obično.
Podsjetilo me to na ono što sam negdje čuo, ili sam pročitao:
– da kakva je to zemlja, u kojoj svi pričaju da nema kave, a svi piju kavu;
– svi se žale da nema faksa za pranje odjeće, a svi peru faksom;
– svi kukaju da nema kocke za kavu, a svi umaču kocku u fildžan…
Već se na ovim malim stvarima vidjelo, kol’ko smo bili blizu tog pojma – „čudna zemlja“!
No, da se ja vratim još malo ovom nosaču zvuka, tj. albumu kršćanske hard rock grupe „Novella“, na kojem su sve pjesme odreda priča za sebe, al’ ove dvije – „Heaven’s On My Mind“ i „Don’t You Run“, te dvije su me oborile s nogu.
– Znaš onaj osjećaj, kad Ti usta ostanu otvorena, i samo što se pljuvačka još ne počne cijedit s jednog od kutova usana; danas se to stručno kaže: ostala mu je latica do poda!
– A kako i ne bi, kad sam čuo riječi:
Nebo je skriveno u tebi,
u tvojim je mislima, molitvama.
Tražiš li Boga negdje drugdje,
znaj, nećeš ga naći!
– Čovječe, kamo onda juriš?!
Ovog ponedjeljka, prvog nakon Božićnog vremena – u vremenu kroz godinu, u 437. emisiji kršćanskog rocka imam za Tebe priču o dva izvrsna albuma američkog kršćanskog benda – „Novella“. Pjesme su to koje uistinu vrijedi poslušat', i s kojima ćemo vjerujem najbolje završit sveto Božićno vrijeme, i odškrinut vrata običnosti naše svakodnevice, vrata vremena kroz godinu.
Sve što trebaš učinit’ – klikni na ovaj link ispod…
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto