U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:
„Ti li si židovski kralj?“
Isus odgovori: „Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?“
Pilat odvrati: „Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?“
Odgovori Isus: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga
svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.“
Nato mu reče Pilat: „Ti si dakle kralj?“Isus odgovori: „Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“
[Iv 18, 33b-37]
Na stranicama Svetog pisma čitamo da je Isus jednom nahranio gladno mnoštvo naroda.
A onda, kad Ga je taj nahranjeni narod htio proglasit’ kraljem, Isus je pobjegao od njih, sakrio se; nije htio bit’ njihov kralj kruha.
– U Evanđelju po Ivanu čitamo, židovski Ga narod neće – a sad Isus hoće. Čak govori pred Pilatom da je On – Kralj.
Narod Ga hoće – a On neće; pa narod Ga neće – a On hoće.
– Zašto je to tako?!
Ta ne kaže li sâm Isus, da nije htio bit’ kraljem od ovoga svijeta – k’o što su drugi kraljevi.
Isus je htio bit’ nešto posve drugo. – To najbolje objašnjava Njegovo trnovo krunjenje:
– umjesto za vlast – On je došao svjedočit’ za istinu;
– nije okrunjen pred svećenicima, ni pred narodom – nego pred sucem, pred Pilatom;
– i umjesto da plješće – narod je vikao: „raspni Ga!“;
– umjesto u grimiz – On je obučen u odijelo poruge;
– umjesto da Ga pomažu uljem kao kralja – On je popljuvan;
– umjesto zlatnom krunom – On je okrunjen trnovom;
– umjesto palice i oružja – On je trskom udaran po glavi;
– umjesto na zlatnu stolicu – On je bio raspet na križu…
Sve, ali baš sve posve drukčije; sve izvrnuto naopačke.
Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta! – Nije zato, jer tog kraljevstva nema ni na jednoj zemljopisnoj karti.
Kraljevstvo je to koje nema granica, bezgranično je; i nema svog naroda, jer su svi narodi njegovi.
Nema svoje vojske, jer je to kraljevstvo istine i ljubavi, a te se granice ne brane oružjem.
Nema svoje povijesti: jer Njegova je sva povijest, od početka do vječnosti.
Dobro, ok, kad dakle nema ništa kraljevsko: kako onda On može bit’ kralj?
– Može tako, je On-Krist, nije kralj svih ljudi – ali jest svakog čovjeka. Nipošto ne želi bit’ kralj koji se bori za sve – a zaboravi na
pojedince.
Veliki vladari spašavaju svoje velike države, pa se nemaju kad bavit’ malim čovjekom.
Krist želi da Njegovo kraljevstvo bude u svakom srcu i duši: čovjek, a ne masa – to je Njegovo kraljevstvo.
Zato jesu Njegovo oružje i snaga: ljubav i istina.
Noćas sam u emisiju kršćanskog rocka, samo za Tebe doveo opako dobar ženski vokal; Christine Steel je njezino ime i pjevačica je kršćanskog hard rock benda „Arsenal“. Preslušavat ćemo njihov jedini album iz godine 1990. „Armored Choir“.
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
