U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“
Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: „Sine Davidov, smiluj mi se!“
Isus se zaustavi i reče: „Pozovite ga!“
I pozovu slijepca sokoleći ga: „Ustani! Zove te!“
On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: „Što hoćeš da ti učinim?“
Slijepac mu reče: „Učitelju moj, da progledam.“
Isus će mu: „Idi, vjera te tvoja spasila!“
I on odmah progleda i uputi se za njim.[Mk 10, 46-52]
K’o što smo u jučerašnjem Evanđelju slušali, kako je bilo mnogo onih koji su ga ušutkivali – mislim na slijepog prosjaka Bartimeja, a koji je zvao Isusa da mu se smiluje – komotno bi se mogla povuć’ poveznica i na ovo naše društvo, u kojem mi živimo – i reć’ da se i danas događa isto!
– Nažalost, činjenica je da se u ovom našem svijetu silno namnožio broj onih koji se svom silinom trude – ušutkat’ svaki spomen na Isusa Krista.
Zato se i događa vrlo često da se na brutalan način – posebno nama kršćanima hoće začepit’ usta, hoće nas se ušutkat’, da ne bismo za nečije osjetljive uši pre-glasno izgovarali, da ne bismo slavili Ime Božje, Ime našeg Spasitelja Isusa Krista.
– Pitam se, zašto je to tako?!
Zašto se toliki trude, i na toliko razinâ – da ušutkaju Crkvu?!
Njima je Crkva dobra – a time i kršćani, dobri su samo onda kad – poput slijepog Bartimeja – sjede pokraj ceste i prose, kad ne talasaju!
Onda je Crkva dobra kad pušta da ti drugi odluče, kad će im i hoće li im uopće dat’ pravo da govore, ubacujući im k’o nekakvu milostinju, mrvice utjecaja i značenja koje oni odrede.
– Pitam se, a zašto se mnogima na vlasti, i mnogima iz javnih medijâ – zašto im se ne sviđa Crkva koja glasno poziva i zaziva svoga Gospodina, želeći da se Njegovo Sveto Ime slavi i da se za Njega čuje; da to Ime bude više prisutno u javnosti, kako bi se pokazala Njegova božanska moć i svetost Njegovog nauka?!
– Zašto se mnogima ne sviđa to, da se glasno izgovara Ime Isusa Krista, da se molitvi i kršćanskom nauku dade mjesta i na ulici – gdje za sve drugo ima prostora, čak i za tu nekakvu queer populaciju – i za kućne ljubimce, dok se kršćane tjera natrag u crkvu, u sakristiju?!
I to protjerivanje kršćana s ulice, to ušutkivanje Katoličke crkve, svjedoci smo kako se to danas događa na više razinâ.
– Prva razina svakako jest ona društvena, na kojoj se jasno pokazuje – kol’ko zapravo moćnici ovog svijeta ne vole Crkvu, kol’ko ne podnose nas kršćane!
Neću ovdje ulazit’ u politiku, da ne bi netko rek’o – evo ga, još jedan crkvenjak koji političi, koji zlo-porabi emisiju kršćanskog rocka za takve ružne stvari.
Ne, nego ću Ti tu mržnju svijeta na Crkvu i na sve što je crkveno – posebno da se ismije i obezvrijedi nas kršćane – pokazat ću Ti to ukratko, kako se to čini preko rock glazbe!
Matrica je uvijek ista, copy_paste; i tu ismijavanje, gaženje i pljuvanje ide opet hijerarhijski, k’o što i u politici, k’o što u demonstracijama, k’o što na ulici: Papa, biskupi, svećenici, časne sestre… – a onda sve drugo što ima ikakve veze s Katoličkom crkvom; jako važno je naglasit’ – samo s Katoličkom crkvom!
– Nijedna druga vjernička zajednica se ne obezvrjeđuje ni blizu, k’o što je to slučaj s Katoličkom crkvom, s posebnim naglaskom na – Isusa Krista i Bl. Djevicu Mariju!
Nažalost, u javnosti je to postao znak mode – ponižavat’ i gazit’ istine i simbole kršćanstva i Katoličke crkve.
– To se onda cinično opravdava kao umjetničko nadahnuće, sloboda govora, pravo na toleranciju – i nadasve pravo na drukčije mišljenje.
Bio sam na mnogim rock-festivalima diljem Europe: Njemačka, Španjolska, Švedska, Irska; Wacken, Sweden Rock Festival, zatim Bang Your Head u Ballingenu kraj Stuttgarta, LorcaFestival u Španjolskoj, Tolmin u Sloveniji… – Neki od tih rock festivala traju i po više danâ – i na njima nastupa veliki broj bendova, zato je podignuto i više pozornicâ.
– Dok završi nastup na jednom stageu, fanovi odlaze pred drugi, na kojem već sljedeći bend počinje sa svirkom. – Tako je manje praznog hoda, a posjetitelji koji su debelo platili ulaz mogu uživo gledat’ više rock-grupa.
– Jedan stage rezerviran je uvijek i samo za sotonističke bandove. – Na tom stageu, zna se, nastupaju bandovi čiji članovi izgledaju k’o iz horor filmova, a na stageu se ponašaju bolesno; trgaju i pale Bibliju, lome križeve, gazeći ih i izvikujuć’ najveće prostote i hule protiv Boga i protiv Katoličke crkve.
– I sve to čine veoma često ne iz vlastitog uvjerenja, nego da bi bili cool, da bi im razularena masa klicala, i da bi za sebe pridobili više fanova koji će nosit’ njihove majice, pratit’ njihovu glazbu na svim tim platformama na kojima se danas nudi: Spotify, Tidal, Amazon…
Gaženje i obezvrjeđivanje svetoga, k’o kad se ispišu vulgarne riječi na zidu crkve, il’ se uđe u sakralni/crkveni prostor i ponaša se ne-dolično – to sve pokazuje, kol’ko se čovjek u svom ponašanju nisko srozao.
– Izrugivanje s bilo čijom svetinjom izazovno je uvijek onima za koje ne postoji ništa sveto.
Zato onoj osobi koja odbacuje svetinje, njoj svetinje postaju samo smetnja, izazov, provokacija.
– I kad netko obezvrjeđuje nečiju svetinju, to je duboki krik njegove nutrine za svetim, jer jedino svetinja može nahranit’ čovjekovu prazninu. – Ne novac, ne prežderavanje, ne trčanje od zadovoljstva do zadovoljstva – nego svetinja, molitva, povratak Bogu!
Molitva i povratak Bogu, to je ono što i Tebi nudim kao savjet, da nikad ne rekneš „nikad“ u svome životu; jer nekad se posve nenadano otvore novi putovi!
Jerihonski slijepac, sin Timejev – Bartimej, on se našao u situaciji, kad je riječ nikad indirektno napravila potpuni zaokret u njegovom životu, i to onog trenutka kad je čuo da Isus prolazi baš tim putom kraj kojega je on sjedio.
Bio je Bartimej čuo priče o tom Isusu, čuo da je mnogima pomagao, mnoge izliječio; i sad se evo događa, da baš ovuda prolazi taj Čudotvorac. – Tol’ke slučajnosti da se poklope, to ni Bartimej nije mog’o nikako vjerovat’.
Ali je vjerov’o ono jedno – da nijedan slučaj u našem životu nije slučajan. – Zato, odmah ustaje, baca sa sebe ogrtač kojim se bio zaogrnuo, i govori sebi: sad – ili nikad!
Noćas na red dolazi nešto jako interesantno. U 429. emisiji kršćanskog rocka, sve što na glazbenom planu budeš čuo, čisti je kršćanski metalcore - a sve je snimila i otpjevala jedna osoba! Cijeli dakle projekt je njegov i samo njegov, kršćanski projekt pod nazivom - „Psaml Of The Redeemer“.
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
