U ono vrijeme:
Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
„Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.“
A On će im: „Što hoćete da vam učinim?“
Oni mu rekoše: „Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.“
A Isus im reče: „Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?“
Oni mu rekoše: „Možemo.“
A Isus će im: „Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.“
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: „Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“[Mk 10, 35-45]
Naravno da su pripreme za prekjučerašnji „Hod za život“ ovdje u Rijeci trajale puno duže, ali mladi iz „DOME“ – Dominikanske obitelji zamolili su nas dominikance-svećenike, da ih u tome pratimo i duhovno.
Zato smo se dogovorili da u petak (18. listopada) bude cjelodnevno Klanjanje i večernja Sveta misa u našoj dominikanskoj crkvi sv. Jeronima, što će biti duhovna hrana i pomoć svima onima koji budu željeli doći – i koji će bit’ aktivni kod subotnjeg „Hoda za život“, ovdje u Rijeci.
I nakon što sam u petak u ponoć imao Blagoslov s Presvetim za sve prisutne tijelom i duhom u našem crkvenom prostoru, stavio sam Presveto Tijelo Isusovo u Svetohranište, pogasio svijeće i svjetla u crkvi, izišao kratko pred crkvu da progovorim još nekol’ko riječi s onima koji su bili nazočni i da se pozdravim za laku noć.
Otišao sam onda i do samostanskih vrata i provjerio, jesu li zaključana – a onda zatvorio i crkvena vrata i vratio se u svoju sobu.
– Ništa neobično, ni sumnjivo tada nisam primijetio.
Oprao sam zube, prekrstio se i Bogu zahvalio za još jedan dan koji stavljam u Njegovu milosrdnu ruku – i zaspao.
Ujutro u subotu (19. listopada) u 7.00s bio sam na nogama. Obuk’o sam habit uzeo Časoslov, jer ćemo imat’ zajedničku „Jutarnju molitvu“ u crkvi.
Ali prvo sam otiš’o otvorit vrata dvorane mladima iz „DOME“, koji su trebali pripremit’ još neke materijale, prije polaska u „Hod za život“.
– I samo što sam otvorio vrata, dvoje mladih me uspaničeno pozovu, nek’ brzo dođem i pogledam – što je nečija ruka ispisala na zidu, odmah pokraj ulaznih vrata u crkvu.
Bože dragi, gledam i sve ne mogu vjerovat’; oči su mi se bile zalijepile za tu vulgarnost, ispisanu nečijom rukom – i to na
brzinu.
Uslikao sam to više puta, i razaslao preko whatsapp-a na neke brojeve, neka i drugi vide – što se ovdje radi.
Ubrzo se jedan dragi Čovjek javio s ovih nekol’ko riječi:
Prva misao na natpis bila mi je: nije mu lako!
A sad mislim: tako nešto mogla je napisat’ osoba zadojena mržnjom i nemoći.
Ali, to je prije svega znak – da je tu pater Anto, da se radi, a ne cmolji; i da je došao jedan 60+ koji je svašta preturio preko glave.
Moj subrat iz Riječkog samostana, p. Mirko Vlk napisao je kratki osvrt na sve ovo, i stavio to na našu dominikansku web stranicu.
Evo link, pa ako Te bude zanimalo, de pročitaj…
https://www.dominikanci.hr/naslovna/vijesti
Prva stvar, koju sam negdje iskop'o, kad sam dobio na preslušavanje novi album američkog kršćanskog benda „Exodus Rising“ – prve riječi bile su pozivajuće, ohrabrujuće: „Krenite na transformativnu glazbenu odiseju s Exodus Risingom, pionirima progresivnog melodičnog heavy metala, koji su poput mreže ispleli bezvremenske priče iz Biblije, i to od Knjige postanka - do Otkrivenja! - Poslušajte i uvjerit ćete se, da je to umjetnost bez premca.“
Vjerujem da je ovo nešto riječi dovoljno, da Te zainteresiram i da Te pozovem – na noćašnje slušanje emisije kršćanskog rocka – 428. po redu.
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
