U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
[Mk 10, 17-30]
Kad čitam riječi iz Markova Evanđelja, jasno mi postaje – zašto je u svojoj đačkoj knjižici lošu ocjenu zaradio onaj mladi čovjek, koji je za sebe mislio da je sve dotad u njegovom životu bilo kako treba, jer se on još od svoje mladosti bio trudio živjet’ prema slovu Zakona.
No, Isus mu je pokaz’o, da takav njegov stav nije bio dovoljan; nije zato jer se između njega – i Isusovog poziva, ispriječilo bogatstvo koje je bilo zapravo ne-premostiva prepreka.
Jer, da se taj mladić mogao odreć’ bogatstva, on bi bio živi primjer i svjedočanstvo tomu – što je zapravo Božje Kraljevstvo?!
– Da ono nije u posjedovanju, u moći i utjecaju, nego je Božje Kraljevstvo ovdje među nama; i očituje se – i mi ga vjernici prepoznajemo u zajedništvu, u sebedarju, u slobodi od svega što nas zaokuplja i zarobljava.
I bit’ kod kuće u Božjem domu, bit’ dionik tog Božjeg Kraljevstva – to je bogatstvo koje se ne može kupit’ nikakvim zlatom. – A ulazimo u posjed tog bogatstva onda, kad napustimo sva druga bogatstva.
Onaj mladić, da se uspio odmaknut’ od svojeg bogatstva, ne bi se bio žalostan vratio u svoj dotadašnji život, nego bi bio sretan što se useljava u kuću zajedništva s Isusom, što postaje stanar Kraljevstva Božjega.
Zato, poziv, kojega i meni – i Tebi Isus upućuje preko Riječi Evanđelja i preko noćašnje 427. emisije kršćanskog rocka, taj poziv povezan je ujedno i s pitanjem:
što ja i Ti moramo napustit’, e da bismo zadobili ne-prolazno „blago na nebu“?!
Oslonit' se bezuvjetno na Boga, Boga stavit' na prvo mjesto – kao najveće i jedino Blago, s kojim u usporedbi su sva ovozemaljska blaga k'o obična pljeva na vjetru; bit' Božji vojnik / God's Soldier – to je ono na što Te ja u ovoj noći pozivam! Koračat' zajedno s Isusom, znam – to je za sve nas uvijek nova hrabrost, novi rizik slobode i povjerenja! Svakog jutra valja nam s tim rizikom ustajat', svaki dan s tim rizikom koračat' - i svaku večer s tim rizikom lijegat' - i usnut' u Gospodinu. Božji sam vojnik, borim se za Boga, za Boga umirem… - drugog puta za mene nema, k'o što ga nema ni za ove američke kršćanske momke, okupljen pod imenom „God's Soldier“, a koje sam i za Tebe pozvao da u nadolazećoj noći rokaju za Gospodina!
Pripazi noćas, emisija kršćanskog rocka počinje i opet 15 minuta kasnije od dosadašnjih termina – dakle u 22.45s.;
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
