U ono vrijeme:
Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike.
Govoraše im: „Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.“
No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: „Što ste putom raspravljali?“
A oni umukoše jer putom među sobom razgovarahu o tome tko je najveći.
On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: „Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.“
[Mk 9, 30-37]
… Ono kad ostaneš bez nečega, a što Ti je naizgled bilo stalno pri ruci, tek onda shvatiš – da život može izgledat’ i puno drukčije, posve drukčije.
Dakle, kao prvo, moja isprika svim mail primateljima, kojima redovito šaljem mail najave za predstojeću emisiju kršćanskog rocka.
Ovaj mail jednostavno nisam uspio poslat’ na onih 500-tinjak mail adresâ iz moga Outlook-a, jednostavno nisam zato jer u svojoj sobi još nemam vezu s Internetom.
Prošlog tjedna, točnije u srijedu (18.09.2024.) preselio sam se u Rijeku, u naš dominikanski samostan, gdje sam dobio sobu koja nema priključak za Internet.
Znam, reći ćeš – a Bože moj, pa barem danas postoji još 158 mogućnosti, kako se bežično spojit’ – i kako funkcionira Internet i bez kabla u zidu! – Točno, i neću Ti u tome proturječit’; ali to je za mene „Špansko selo“, i ja o Internetu i spajanju na Internet znam samo toliko koliko znam, i vjeruj mi da mi je i to posve dovoljno.
A za sve ostalo, kad mi treba nešto više, pozovem freakove, koji to rješavaju k’o s nokta; il’ pozovem ljude iz tehničkih službi, koji onda temeljito urade svoj posao.
S ovih nekol’ko riječi, želja mi je i Tebe potaknut’ da i opet kušaš noć od ponedjeljka ostavit’, rezervirat’ je za emisiju kršćanskog rocka – a ja ću se trudit’, opravdat’ Tvoja očekivanja.
U noćašnju 424. emisiju kršćanskog rocka dovodim Ti posve neobične goste; dolaze iz zemlje izlazećeg sunca – iz dalekog Japana, i prvi su kršćanski metal bend iz te većinski ne-kršćanske zemlje, a odzivaju se na ime: „ImariTones“.
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
