U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese.
Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama.
Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.
Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.
Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.“
[ Iv 15, 1-8 ]
Riječ iz Evanđelja govori, da bez Isusa-trsa, mi smo kao loze beskorisni. – ,,Bez mene ne možete učiniti ništa!“
Ta slika može u nama pokrenut’ različite osjećaje. – Za jedne je ona izraz najdublje prisnosti, dok je za druge gubitak slobode.
U ovom našem vremenu, u kojem je individualnost / neovisnost čak prenaglašena, posvuda oko nas visoko kotiraju autonomija i samoodređenje, dok ovisnost o drugome, ili naslonjenost na drugoga – i jedno i drugo se tumači kao znak slabosti.
Biti ‘trs’, sâm biti izvor – izvor nadahnuća, ispunjenog života, dragocjenog uživanja; neka drugi o meni budu ovisni, a ne obrnuto.
Kako razmišlja današnji čovjek?
„Tako sam sretan što ne moram nikoga ni za što molit’!“ – riječi su koje smo i sami već tol’ko puta čuli u našim svagdanjim razgovorima.
O, kad bismo znali, kol’ko je vrijednije zaustavit’ se i popričat’ s čovjekom na ulici, od kojeg ćeš čut’ onu toliko omiljenu i rado korištenu riječ: „molim“.
„De mi, molim te, pridrži vrata!“, „Molim te, dodaj mi ruku!“, „De, dodaj mi soli!“, „Treb’o bi’ od tebe jedan savjet!“, „Oprostite, izgubio sam se; gdje se nalazi ta ulica?“…
Možda nismo ni svjesni istine da je naš svagdanji ljudski život neprestana izmjena traženja i davanja.
– Ako se oslobodimo slike loze, kako smo to slušali u Evanđelju, možda ćemo bit’ oduševljeni onim što ćemo postić’, ali će nas također slomit’ ono u čemu ne uspijemo.
Ne-uspjeh u ovom našem suvremenom društvu znači da više nisam ‘in’, da se sve ne vrti oko mene, da sam za staro željezo, da više ništa ne vrijedim…
Upravo to je ono, a što sam našao kao dobar nastavak ovakvom razmišljanju – i to sam našao u kršćanskom bendu koji će u noćašnjoj 417. emisiji kršćanskog rocka za Gospodina rokat' žestoko i kršćanski! Dolaze iz daleke Australije, i kad ih čuješ – reći ćeš: ovi k'o da su stigli iz nekog drugog vremena! Da znaš da jesu; ali ono što Isus reče: riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite, i bit će vam – to je ono što njih resi u njihovom radu, na polju kršćanskog rocka. Vjerujem da ćeš odmah na prvu prepoznat u njima ono nešto Joan-Jettovsko; prepoznatljiv je taj stil koji je izrastao iz pjesme „I Love Rock n' Roll“, samo što se ovi kršćanski rockeri odzivaju na ime „Rosanna's Raiders“ / „Rosanini jahači“, i jašu nekim drugim putovima koji vode k vječnome Cilju, ka Gospodinu!
Neka nas sve vodi Božje milosrđe!
pozdravlja p. anto
