U ono vrijeme: Reče Isus:
„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca.
Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.
Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.
Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga.“
[ Iv 10, 11-18 ]
Imena prve dvije osobe koje ću spomenut u noćašnjoj emisiji kršćanskog rocka – njih ćeš čuti noćaš, od 22.30s na HKR-u.
A ono treće ime, kojem ću ostavit najviše prostora u 416. emisiji kršćanskog rocka, to ime donosim ovdje; zapravo riječ je o glazbenom djelu bosanskog fratra, fra Nikice Zlatunića, koji je u prošli ponedjeljak preminuo.
Slušat ćemo u noćašnjoj emisiji kršćanskog rocka sve one lijepe pjesme koje je fra Nikica otpjev’o. – Točno, nema ih baš puno, ali su sve odreda antologijske. Snimljene su na prvom albumu vis-a „Jukić“, sada već davne 1982. godine. Od tada su se na tim pjesmama odgajale mlade generacije bosanskih fratara; uz te su se pjesme učili prvi akordi na gitari.
Prošlog ponedjeljka, dok je išla emisija kršćanskog rocka o „Bilim Časnama“, stiže mi poruka od dragog Prijatelja iz Neu Ulma, Josipa Andrića Gine – da je umro fra Nikica Zlatunić.
– Zamolio sam Ginu, da on o svom dragom prijatelju – fra Nikici Zlatuniću, napiše nekol’ko riječi, što je Gino rado i učinio.
Uz fra Nikicu me vežu lijepa sjećanja, nezaboravni doživljaji.
Moje intenzivnije druženje i upoznavanje s fra Nikicom počelo je onda kada je došao za župnog vikara fra Dragi Kolaru u Novu Bilu, godine 1985.
Posebno je lijepo bilo bit’ u blizini Nikicinoj, kad bi se skupilo društvo, pa bi on uzeo gitaru i počeo pjevat’ svojim jasnim i ugodnim glasom.
Sada, kad je taj dragi Čovjek i prijatelj – fra Nikica Zlatunić, prešao u Onostranost, vjerujem da je našao svoje mjesto u Vječnom Orkestru Ljubavi, pred Gospodinom, gdje će svirati i pjevati u vijeke vjekova.
Dragi fra Nikica,
počivaj u miru Božjem, na starom Gučo-gorskom groblju na Gorici, u društvu starih bosanskih ujaka!
Ovo je bilo tek nekol'ko riječi, kao uvod u noćašnju priču o ovom dragom čovjeku i vrsnom glazbeniku, bosanskom ujaku fra Nikici Zlatuniću; samo da Te zainteresiram da noćas od 22.30s. budeš uz dobar radio za dobre ljude, i emisiju kršćanskog rocka.
Neka nas sve vodi Božje milosrđe!
pozdravlja p. anto
