U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“
Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: „Hoću, budi čist!“ I odmah nesta s njega gube i očisti se.
Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: „Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.“
Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima.
I dolažahu k njemu odasvud.
(Mk 1, 40-45 )
Toliko je dojmljivo ovo, kad Evanđelist Marko priča o tomu, kako jedan bolesnik kleči i posve se pouzdaje u Boga – i u tom svom pouzdanju ne ostaje razočaran.
Isus dotiče onoga koga se dodirnuti ne smije, izopćenika iz društva, zato što se ne boji nego s njime duboko suosjeća. – I to je zapravo taj trenutak, u kojem Isus ruši onu kobnu uzročno-posljedičnu ovisnost između božanske kazne i moralne krivnje.
Sigurno je to za onog čovjeka bio prvi ljudski dodir – unazad tko zna koliko godina; dugo žuđeni trenutak blizine i ljubavi koji mu je poručio – da on nije nikakav kužni otpad koji izaziva gađenje, nego čovjek koji zavrjeđuje ljubav.
Preko dodira ovog gubavca, Isus dodiruje naš bolesni svijet – i stavlja prst u njegove rane. – I u moje rane ih stavlja, ako se povjerim Njegovom dodiru.
Pouzdanje u Boga, kakvo je imao onaj gubavac, jest snaga koja iscjeljuje moj život.
– „Ako hoćeš, možeš me očistiti“.
Bog to želi. – Ali, moram mu dopustiti da na meni radi.
A može se dogodit’ da me Božji zahvat u prvi mah dovede u krizu. – Ali i „krize su životne ponude, kako bi došlo do promjene. Pri tom čovjek uopće ne mora znati što se ima obnoviti. Samo mora biti spreman i imati povjerenja“ [Luise Rinser].
To je zapravo razlog, zašto Isus onom čovjeku zabranjuje da uopće govori o izlječenju?! – Zabranjuje mu zato, jer mu nije stalo do toga da Ga prati glas čudesnog iscjelitelja. – Isusu je važna jedino vjera onoga, koji želi bit’ ozdravljen.
– A to je zapravo ono, što Isus traži i od nas, koji se priznajemo da smo Njegovi!
Mi kršćani se nismo ovom svijetu odužili samo s nekakvim čudima iz Lurda, Fatime, Međugorja, ni znakovima križa koji se kao odjednom pokazuju u drvu kad ga se rascijepi sjekirom – jučer u Turbetu, a prije toga u Busovači, i drugim mjestima po Bosni…
https://www.vecernji.ba/vijesti/ivica-cijepao-drva-za-ogrijev-pa-u-jednom-pronasao-krizeve-1194281
Dužni smo mi kršćani ovom svijetu puno više, a to je – prije svega pokazat’ uzorno nasljedovanje svojim životom, i ne bit’ blijeda – nego što je moguće bolja kopija ljubavi Božje.
– A sve za to, jer po krštenju smo postali one produžene ruke Božje, ruke koje grle i štite one koji su i umorni – i opterećeni, i kojima pomoć treba.
Da budem iskren, za ovog čovjeka, koji noćas udara po žicama svoje električne gitare, nikad do ovog albuma nisam ništa čuo o njemu. Ali, nakon što sam mali milijun puta presluš'o njegov do sad jedini snimljeni album iz godine 2011. - naslovljen „Dream“, siguran sam da ovaj zvuk gitare više nikad neću izgubit' iz svoga uha. • Greg X je njegovo ime, čovjek je poljskog podrijetla, a sve ostalo kazat ću tijekom noćašnje 406. emisije kršćanskog rocka u kojoj ćemo zajedno preslušat' album od početka do kraja.
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
