Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.Pisano je u Izaiji proroku:
Evo šaljem glasnika svoga
pred licem tvojim
da ti pripravi put.Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim
pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
I propovijedao je:
„Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.“(Mk 1, 1-8 )
Nek’ sam makar samo i jednu rečenicu zapamtio, čitajući stranice te neke knjige, il’ gledajući neki film – kazat ću da mi vrijeme koje sam proveo u čitanju i u gledanju nije bilo izgubljeno – nego dobiveno, jer sam odatle nešto naučio.
Tako je bilo i sad prije neki dan, kad sam gled’o film „Jesus Revolution“, o kojem ću Ti sigurno jednom pričat’.
– A za noćas donosim i do Tvojih ušiju tu jednu rečenica iz filma koju sam zapamtio, a gdje se kaže ovako: „Nažalost, obitelji su postale poput rock bandova – razilaze se.“
Čovječe, naš’o sam sebe, kako vraćam i vraćam tu istu scenu, pa pritisnem pauzu – i gledam sliku zaustavljenu na monitoru kompjutora. Onda uzimam olovku koja mi je uvijek na dohvat ruke, tražim papir na koji ću to zapisat’, jer znam da ovo trebaju čut’ i uši svih onih kojima ću pričat’ o ovome – … to, da su obitelji postale poput rock bandova, da se razilaze – i da se rock bandovi razilaze… – ali to je uistinu tako!
Kad se samo sjetim bendova na čije sam rock koncerte odlazio, mrznuo se po hladnim kolodvorima cijelu noć, čekajući prvi jutarnji vlak il’ autobus za tamo nekamo gdje sam živio; i kol’ko sam slijepo vjerov’o u te svoje idole, sanjajući da im makar smijem donijet’ pojačala na stage, dodat’ kabel za gitaru, nalijepit’ trzalice na stalak od mikrofona… – ma bilo što, samo da im budem blizu.
Kako je rekao jedan metalac, koji je odrastao uz metal bend „Iron Maiden“ – i kojemu su oni No.1; dolazio je često u moju samostansku sobu, gdje smo onda mijenjali CD-e, preslušavali ih; i onda jednom, on ispali ovo i ostane živ: „da mi je tada netko rek’o, odvest’ ćemo ti Tatu u gulag, a ti ćeš bit’ sedam dana na „Powerslave“-turneji zajedno s članovima „Maidena“ – ja bi im rek’o: vodite i Mamu, samo da ostanem još jedan tjedan duže!“
Naravno da je sve to bila njegova mladenačka i glazbena mašta, samo da svojim glazbenim idolima bude što bliže. – A onda, nakon tolikih godina preslušavanja tisuća rock albuma – i upoznavanja pojedinih članova tih rock bendova, shvatim – kol’ko je zapravo istinita i važna, životno važna rečenica koja me uči, da je u životu jako važno znat’ odvojit’ bilo čiji lik od djela.
Uostalom, zar baš zbog toga ne postoji izreka, koja kaže: „Ne d’o ti Bog da upoznaš svoga idola!“ – Jer, kad-tad to će se dogodit’, idol će se jednog dana prostrt’ kol’ko je dug i širok. – I to je točno, da postoje ljudi koji mogu bit’ fantastični umjetnici, ali da su kao osobe vrlo upitni.
Nije li baš tako bilo i s mnogim rock bendovima, koji kad su počinjali, odlamali su od istog komada kruha, dijelili zadnji zalogaj, pili iz iste boce; i baš zato, jer su grizli na stageu za istu stvar, s njih se slijevao znoj u potocima; zbog takvih koji su davali cijele sebe na koncertu, ja sam se mrznuo na opustjelim kolodvorima po cijelu Božju noć, jer sam se vrać’o s koncerta kad su već svi busovi bili otišli.
Nismo imali novaca, k’o što imaju klinci danas, koji si mogu priuštit’ čak taksi iz Slavonije da ih odveze do zagrebačke „Arene“, na koncert tih nekakvih do neba napuhanih veličinâ – i da ih opet vrati doma.
A onda se i sami taksisti hvale da su za tih pet dana, kol’ko su vozikali te klince pune k’o brod, i oni su od zarade na njima stavili u džep po 3-4 tisuće eura.
Čovječe, mi jedva da smo imali novaca za kartu, da uđemo u dvoranu; a za prijevoz – morali smo se snalazit’ „stopom“, il’ kako već stignemo.
– I onda pročitam, da članovi tih nekih rock bendova u koje sam se nekad kleo, oni danas razgovaraju preko odvjetnika.
Negdje sam pročit’o rečenicu jednog pametnog čovjeka, koji je to kazao ovako: danas najbolji športaš, glumac ili pjevač zarađuju tisuću puta više od najboljeg učitelja, odgajatelja ili liječnika. – Nažalost, ali to materijalno bogatstvo prati velika duhovna praznina, ti ljudi su u puno slučajeva teška duhovna sirotinja.
Web stranica je pod budnim oko jedne drage Ercegovke – i njezinih dvojice sinova: mama Ivanka i sinovi Kristijan i Eduard Bruck [„Bruckom d.o.o. za dizajni komunikacije“] njima sam jako zahvalan za njihov rad.
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
