… u 397. emisiju kršćanskog rocka pozvao sam kršćanski metal bend iz Švedske – ALL FOR THE KING je njihovo ime; rokaju žestoko, rokaju kršćanski! – poslušaj!!!

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:

„Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.

Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’

Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’

A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’

Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’

Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’

I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“

(Mt 25, 30-46)

Bilo je to sada već davne 1982., u vrijeme kad sam nakon mature tre­bao ići u vojsku.

U Zagreb su u mjesecu rujnu (subota i nedjelja – 4. i 5. rujna) došle za to vrijeme vrlo poznate i popularne hard rock i metal grupe, nastupit’ na jednom velikom rock-koncertu – nazvanom jednostavno: „Heavy Metal festival“.

Bilo je to vri­jeme dugih kosâ, vrijeme kad su se slušali danas već zaboravljeni: Budgie, Uriah Heep, Atomic Rooster, Motör­head, NoBros, slovenska Pomorandža.

  • Sjećam se da su na jednom od ta dva dana, kao specijalni gosti odmah na početku nastupili i zagrebački Cadillac 66, s legendarnim Fumom na basu.

 

Ulaznica za jedan dan tog spektakla koštala je 500 dinara po osobi [ili 50 hiljada starih, s likom Nikole Tesle]. – Usporedbe radi, to je bilo više novaca, nego što smo moj stariji brat Jadranko i ja dali za dvije autobusne karte od Travnika do Zagreba.

Tko zna odakle sve nisu bili došli mladi, pozdravit’ svoje glazbene idole. – Na tisuće ih je došlo iz raznih krajeva, počevši gore od Slovenije, pa sve dolje do Makedonije.

Već ujutro okupljali smo se pred zagrebačkim Domom športova, iako je koncert počinjao u popodnevnim satima. – I kako se bližio početak koncerta, naše ne-strpljenje bivalo je sve veće – bili smo sve smo bliže ulaznim vratima.

– A onda, kad smo se konačno ugurali u dvoranu, svi smo trčali u prve redove, da budemo odmah ispred pozornice – što bliže našim glazbenim idolima; i ako nam se posreći ugrabimo trzalicu kad je bace u publiku, ali i da vidimo na kojim gitarama sviraju – jednostavno da ništa ne promakne našim očima, ali ni ušima.

Danas kad se sjetim svega toga, tog vremena i načina življenja, kažem sebi – da sve baš i nije bilo tako loše!

Doduše, slušali su se sada već davno zaboravljeni hitovi koje današnji mladi ne znaju, niti ih se sjećaju.

– I ono što je najvažnije, puno drukčiji je bio način življenja, nego li je danas; uvijek smo težili napri­jed, u prve redove, da sve doživimo i vidimo iz prve ruke.

  • Zašto Tebi pričam sve ovo? – Zašto ti u mailu pišem o ovome?

33 godine sam svećenik. Od toga sam godine i godine proveo pozivajući svake nedjelje vjernike u crkvi – i to odmah na početku mise, da se pomaknu malo naprijed, da oslobode ulaz na vratima za one koji će okasniti i koji onda neće moći ući naprijed.

– Mladi i stari zajedno, de makar dođite za korak-dva naprijed, da ste bliže oltaru! – govorio sam.

Mi kršćani nikako da razumijemo, da je oltar zapravo pozornica/stage, na kojoj nastupa Kralj/Zvijezda, čiji hitovi evo već 2.000 godina ne prolaze; na samom su vrhu top-listâ evo već dva tisućljeća.

Zvijezda o kojoj ovdje govorim je Isus Krist, Kralj kraljeva. – Zbog Njega se isplati doći na to mjesto ranije, jer i na koncerte – i na utakmice se dolazi puno ranije.

Isplati se doći i bliže oltaru, zakoračiti potpuno u Njegovu blizinu. Jer tu ćemo Ga najbolje sresti, tu ćemo Njegovu Riječ najbolje čuti i Njegovu prisutnost osjetiti.

Kao što i Tebe često upozorim, i to odmah na početku emisije – da odvrneš svoja pojačala, svoje zvučnike do kraja; samo tako ćeš najbolje osjetit’ onu žestinu i moć zvuka koji će u toj noći udarat’ u Tvoje zidove i runit’ će žbuku s njih. – Ili kako prije 4 godine napisa @whitesoul1931 – ispod naše pjesme „Te Deum“, na You Tube kanalu: uh… ovo je rokavela pajdo… bravo ‘bojnici’!

Naravno, da mi se žalosnim učini to, kad vidim tolike mlade ljude kako se naguravaju u prvim redovima na nekom koncertu, dok ih na misi nema ni pod razno. A ako se i pojave u crkvi, onda traže za sebe kakvo skriveno mjesto u zadnjem redu, samo da su što dalje od oltara!

Sjećam se, moj dobar prijatelj Mario Zidar bio je jedno vrijeme gitarist u „Prljavom kazalištu“. Bio sam na službi na Korčuli, u našem dominikanskom samostanu – i ajd’ rekoh, idem vidjet’ Marija, pozdravit’ ga; a ako vidim i ostale članove, bit’ će lijepo da i njih pozdravim.

I našli se Mario i ja prije koncerta, pozdravili se, ispričali o svemu… – i kako se bližio koncert, krenemo obojica unutra, prođemo kroz ulaz u to nekakvo rukometno igralište. Iako sam znao da neću ostat’ na koncertu, jer „Kazalište“ nije baš moj svijet, aj’ rekoh da malo uđem unutra s njim, da vidim – koliko se ljudi skupilo.

I korak po korak, popnem se ja s Mariom i na stage; i dok stojimo onako sa strane, oni tehničari razvlače još kablove, nas dvojica još pričamo; kad u jednom trenutku bacim pogled dolje u publiku… čovječe, prepao sam se, kad sam vidio – koliko je naroda bilo ispred.

I tada, sjećam se – govorim ja Mariju: pa gdje su svi ovi ljudi? – Ja ih u ovih pet godina nikad nisam vidio ni blizu crkve, a kamo li da dođu na misu, na molitvu! – Gdje se skrivaju?!

– Ako ih Isus Krist ne privlači, tko je onda taj, koji ih okuplja i vuče sebi?!

Uistinu, žalosno je – u što smo se mi kršćani pretvorili!

Kako nam je teško otvoriti Sveto pismo i pročitati koji redak, a s kakvim samo guštom sate i sate ne skidamo pogled s utakmica i tih nekakvih drugih športskih događanja!

Žalosno je slušat, kad roditelji čija djeca idu na vjeronauk, zahtijevaju da se najmanje dva ili tri tjedna unaprijed odredi termin za neko događanje, gdje i njihova djeca trebaju biti u crkvi; ali su istovremeno spremni to dogovoreno zamijeniti s bilo čim drugim, što će im upasti u zadnji čas.

Žalosno je i to, što se mi kršćani s teškom mukom usudimo progovoriti makar koju riječ o Isusovoj Radosnoj vijesti, dok ćemo bez problema sate i sate prepričavati i širiti klevetu, ogovaranje.

I na kraju, da reknem još i ovo: žalosno je, koliko zapravo mi sami vjerujemo novinama, i svemu onomu što čujemo iz masmedija – a tako lako postavimo u pitanje sve ono što stoji na stranicama Biblije!

Žalosno je još puno toga, ali zato ima i more radosti; i zbog te siline radosti ne bih svoju kršćansku vjeru i pripadnost Katoličkoj crkvi – ne bih to mijenjao ni-za-što na svijetu!

Sve za Kralja – Krista Kralja ni za što!

 

Evo, navest ću noćas za Tvoje uši samo tu jednu radost – a to je kršćanski rock i metal, i švedski kršćanski metal bend - - „All for The King“!

A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link

 

Dobri Bog Te blagoslovio!

pozdravlja p. anto

Scroll to Top