U ono vrijeme:
Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“
A On mu reče: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.“
(Mt 22, 34-40)
U predzadnjem smo danu, pred-zadnjoj noći mjeseca listopada – Marijinog mjeseca.
Ispred nas su srijeda i četvrtak – dani u kojima se sjećamo naših dragih pokojnih, naših poginulih i nestalih – i molimo se za njih koji su otišli na onu drugu stranu obilježeni znakom naše kršćanske vjere.
U srijedu slavimo blagdan „Svih svetih“, a u četvrtak je „Dušni dan“, tj. „Dan mrtvih“.
Grobovi će bit’ puni cvijeća; za trenutak, i mrtvi – i živi na istome mjestu. Jedni druge traže, jedni na druge misle – a opet jedni druge ne mogu dostić’.
Ovdje u Hamburgu, na jednom od najvećih europskih groblja – Ohlsdorf…
https://www.friedhof-hamburg.de/die-friedhoefe/ohlsdorf/
https://www.youtube.com/watch?v=AQTYvrh7raw
… evo već 5. godinu zaredom Hrvati se okupljaju kod visoko uzdignutog križa, uz Kapelu broj 13, i tu polože vijenac i imaju zajedničku molitvu za sve drage nam pokojne, koji su pokopani diljem dviju naših Domovina: Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu i na Križnom putu.
Generalni konzul Republike Hrvatske u Hamburgu, g. Kristijan Tušek, s nekoliko riječi nas potakne na razmišljanje i zahvalnost za njihove živote; a onda se zajedno molimo za pokoj njihovih duša, položimo vijenac s naših hrvatskim obilježjima – i zapalimo svijeće. Ostanemo neko vrijeme u šutnji, a onda se svi zaputimo u crkvu St. Olaf, gdje zajedno slavimo svetu misu.
Ovakvi dani u godini sve bi nas trebali potaknut’ da i sâmi malo više mislimo na prolaznost svoga života i na smrt, pa makar i bojažljivo. – Jer, strah od smrti i radost pred životom, oboje su tol’ko vezani jedno uz drugo.
Svi su nemoćni pred smrću, kol’ko god novca da imaju i iza koje god znanosti da se kriju.
– Nažalost, al’ to je tako, o smrti se danas najviše šuti, iako smo sa svih stranâ okruženi smrću i umiranjem. Smrt se od svega najbrže zaboravlja. Čim mrtvačka povorka prođe, promet teče dalje; na mjestima teških prometnih nesrećâ, kad se mrtva tijela odnesu, vatrogasci speru asfalt – i promet svom silinom nastavi teć’ dalje.
Jedan suvremeni pisac, kad govori o smrti kaže: „Smrt nas obasjava sa svih strana ne bi li nas satrla bez ostatka. Ona zna sve o nama, baš sve, jer smo njezino počivalište. Smrt je naša vjerna pratilja, i skriva se u svakom našem zalogaju, u poljupcu, u svakom našem koraku i molitvi, u našem rođenju. Ona nastaje i nestaje zajedno s nama. Smrt nosi naše ime“ [Nusret Idrizović, Kolo bosanske škole smrti, 1984.]
Pred smrću, koja je najkritičniji trenutak našeg života i kroz koji svatko od nas mora proći sâm samcat – tu stojimo pred onim vječnim pitanjem: sve ili ništa? – smisao il’ besmisao života? – Bog ili beskrajna praznina?
– Tajna života i tajna smrti vezane su uz tajnu Boga.
Gledajuć' u ovu našu gorku ljudsku stvarnost, kol’ko god da me zapovijed ljubavi iz Evanđelja po Mateju obeshrabri, očito je da baš ona dodiruje onu najdublju tajnu ovog svijeta. I baš zbog toga je - kao kršćanin-vjernik - ne mogu i ne želim maknut' od sebe, nego je želim živjet', želim o njoj propovijedat' i do Tvojih ušiju donijet' istinu o njoj – o zapovijedi ljubavi. Kušat ću to učinit i ovom noćašnjom 393. emisijom kršćanskog rocka, a u koju dovodim opako dobru sviračku ekipu, internacionalnih korijena – s pred-znakom „kršćanski“; okupljeni pod imenom „Eden's Curse“ – „Prokletstvo Edena“.
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
