U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.
Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti.
U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.“
(Iv 14, 15-21)
Jučerašnjom 6. Vazmenom nedjeljom započelo je slavlje prosnih danâ, koje je u Katoličkoj crkvi na snazi prije Isusova uzašašća.
– O čemu se točno radi?!
Prosni dani su možda i nestali iz naše kršćanske-vjerničke svijesti. Za većinu današnjih ljudi – da moraju od nekog nešto prosit’ / molit’, sama ta pomisao je vrlo teška, čak bih rekao – ne-ugodna.
Osoba koju volimo i koju poznajemo, dok je vidimo – odmah na prvu vidimo, da grca u problemima. – I kad upitamo, što je? – odgovor je obično: sve je ok, sve je pod kontrolom!
Danas je kod mnogih to tako; ne želimo drugom povjeravat’ svoje brige, nećemo nikoga time tlačiti; a još teže nam bude, kad drugoga trebamo za nešto prositi. – Radije ćemo svoje brige rješavati sami, već prema mogućnostima koje nam stoje na raspolaganju.
Nažalost, ali i ovo je jedan od razloga, zašto ovaj svijet u kojem živimo sve više sliči nekakvom posve izoliranom mjestu, gdje su ljudi izolirani jedni od drugih. – Zato nam se i događa, da sve više tonemo u anonimnost, koja nas onda tjera u sve veću osamljenost.
Sjećam se jednog događaja iz vojničkih danâ, a čemu se i danas od srca nasmijem.
Vraćali smo se s nekakve vježbe, gdje su nas brkati majori i zastavnici tjerali k’o Bog maglu. Kiša tek što je bila prestala, a mi onako pokisli i nikakvi, vučemo se blatnjavih cokula i mokre odjeće; ja za sobom vučem i konja… ali svejedno uživam u pre-lijepim pogledima na slovenska sela i kuće u blizini Tolmina.
Kad odjednom, sa strane, ugledamo veliku livadu – ograđenu žicom u koju je bila puštena struja; a na vratnici od dasaka piše: prosim, zapiraj vrata!
Čitamo slova i vučemo se korak po korak dalje, kad jedan od vojnikâ – i sad mu se sjećam i imena – i lika: Dževad Harbaš, rodom negdje od Cazina, čujemo ga kako glasno kaže: ih, vidi, napis’o prosim, a ima dva’est krava! – Kod nas u Bosni k’o prosi, nema ništa!
Naravno, da je to onda bilo začinjeno još i psovkom na račun Slovenije i Slovenaca, na što smo svi mi vrištali od smijeha!
U jučerašnjem Evanđelju 6. Vazmene nedjelje, Isus kod svoga Nebeskog Oca za nas prosi; moli da nam Otac pošalje treću Božansku Osobu – Duha Svetoga, koji će nas okupljat’, upućivat’ nas jedne na druge, međusobno nas povezivat’ i poučavat’ – kako ćemo ljubit’ jedni druge.
Zato u ovim prosnim / molbenim danima i mi kao vjernici smijemo molit’ Duha Svetoga, da nađemo put jedni do drugih, posebno ako smo one druge s kojima živimo i s kojima smo bili na bilo koji način povezani – ako smo se međusobno izgubili iz vida, ili smo zašli na krivi put.
Zajedno s Isusom, smijemo stupit’ pred Oca da bi ovaj svijet – preko naših molitava – prestao padat’ u bezimenost i sve veću osamljenost; da bi ovo današnje društvo u kojem i mi živimo, poprimilo ljudskije / čovječnije lice, preko našeg djelovanja, naših molitava.
Čitam recenziju novog albuma kršćanskog metal benda „Images of Eden“, koju je napisao Jürgen Fenske, ispod čijeg imena stoji sljedeće: život bez glazbe je moguć, samo pitam se – ima li uopće takav život smisla?! Rekoh sebi, ovo je pun pogodak za ono, o čemu sam mislio u ovoj noći od ponedjeljka, u 382. emisiji kršćanskog rocka govoriti o metal bendu „Images of Eden“. Bend pokazuje svoju snagu u progresivnim pjesmama, a njihovi albumi svi odreda jako bi se mogli svidjeti onima koji uživaju u zvuku bendova kakvi su „Fates Warning“, Queensryche, Crimson Glory, Dream Theater…
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
