U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: „K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“
(Mt 9, 36-10,8)
Lijepo je to na mom fejs profilu napisao jedan dragi slušatelj iz Kaštela, Jurica Bralić koji od samog početka sluša emisije kršćanskog rocka.
Kaže Jurica:
Planinarski sam vodič i nije mi strano puto-skitanje, i nadam se da ću za ne tako dugo, konačno otić’ i u taj slavni Brajkovski kraj – o kojem slušam već deset godina; ponijet’ ću colu da je mogu popit’ isprid „Božine Zadruge“, ili onoga što je od nje još ostalo. Jer, tko zna, u kakvom je stanju.
Pripremat’ se za put i ne moram baš puno, jer je cijeli Brajkovski kraj tako dobro opisan – i ne prestajete ga i dalje opisivati nama, koji smo redovito uz emisije kršćanskog rocka.
Pozdrav od Jurice Bralića iz Kaštela… – e sad, kojih Kaštela, to ne znam, zaboravio sam. Ali, Jurica zna.
K’o što Jurica ima u planu zaustavit’ se isprid Božine Zadruge u Brajkovićima, i k’o što i ja svake godine – kad idem u Brajkoviće, obvezno se zaustavim kraj naše seoske vode na Rakiti, pa iziđem iz auta – otvorim prtljažnik i sve boce koje tamo nađem – iz njih izlijem tekućinu, a onda natočim one najljepše i meni najpitkije vode s naše Brajkovske Rakite, i pijem je onda danima, makar bila i mlaka – ali znam da sam se zaustavio na Rakiti i da je to voda s Rakite.
– … Tako je otprilike i s gitarskom veličinom, kakav je Markus Pfeffer, pokraj kojega se isplati zaustavit’ – k’o pokraj Rakite i Božine Zadruge.
Drago mi je da postoje takve gitarske veličine, pred kojima se mogu samo nakloniti do poda, a prije toga skinuti kapu.
– Markus Pfeffer je njegovo ime, i vjerujem da ni Tebi nije totalni anonimus; vrati se samo koju emisiju natrag, i naći ćeš Markusovo ime onda kad sam slao najavu za njegov prvi kršćanski-band-projekt pod imenom – „Lazarus Dream“.
Noćas dolazi ono nešto posebno, a što je itekako dobro, opet njegov kršćanski-hard-rock-metal projekt nazvan „Barnabas Sky“. – Vjerujem da tol’ko engleskog znaš, i da ti ne trebam prevodit’ ime Barnaba, i da je „sky“ – nebo.
I k’o što Isus u Evanđelju po Mateju šalje učenike i sve nas – da propovijedamo Njegovu Radosnu vijest, tako i Markus poziva sve slušatelje, da ako im se sviđa ovo što on radi – nek’ to prenesu i dalje; samo tako će se kršćanska rock glazba širiti i dalje, dolaziti i do drugih slušatelja.
Isusovi propovjednici, oni nisu ni blizu slični kakvom menadžeru, nego su više slični prometnom znaku. Nebitno, jesu li stari - il' su mladi, jesu li zgodni il' su ružni, je li imaju 25 – il' su alter Opa; bitno je jedno: da pokazuju pravi put! I što je jako važno: moraju bit' razumljivi, jako razumljivi – a prije svega još i vjerodostojni.
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
