U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: „Ženo, što plačeš?“ Odgovori im: „Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.“ Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: „Ženo, što plačeš? Koga tražiš?“ Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.“ Kaže joj Isus: „Marijo!“ Ona se okrene te će mu hebrejski: „Rabbuni!“ – što znači: „Učitelju!“ Kaže joj Isus: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.“
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: „Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.“
(Iv 20, 11-18)
Evanđelje po Ivanu govori, da je Marija bila izgubila čovjeka kojega je najviše ljubila. Nakon tog gubitka, ona više ne zna, ni tko je – ni što je.
Oduzeli su joj Ga čak i na mjestu gdje je za njim mogla žalovat’. – Grob je prazan.
I tada čuje, kako netko potiho izgovara njezino ime, zove je po imenu: Marijo!
Taj joj je glas nekako poznat, i pokreće u njoj tol’ko toga lijepoga, a što ih povezuje.
„Ona se okrene“, kaže Evanđelje; i od tada se u njoj sve okrenulo: okrenuo se plač u sreću, gubitak u novi početak, smrt se okrenula u život.
Ljubav me zove po imenu. – Jer ljubav je konkretna, Ljubav ima ime i lice. – Božja ljubav je ta koja i svakome/svakoj od nas daje ime i lice.
Na kraju, Isus kaže Mariji: „Ne zadržavaj se sa mnom.“
Drugim riječima: de, bona, okreni se više od prošlosti, okreni se budućnosti – a ja ću bit’ s tobom i čuvat’ ću ti leđa. – Pođi, navještaj; idi mojoj braći i javi im; podaj svojoj ljubavi moje ime i moje lice, kako bi bila besmrtna!
Ista zadaća čeka i sve nas, da Isusovoj ljubavi i Njegovom Svetom imenu damo lice, kako bi se ta ljubav mogla ukorijenit' u ovom svijetu, koji se tako često čini i tvrdim, i oporim, i bez ljubavi… S. Josipa Otahal, dominikanka, ona je svoju zadaću prepoznala u tome: u naviještanju te Isusove ljubavi, poput Marije Magdalene. - Svojom pjesmom: „Idi i javi mojoj braći“ - s. Josipa će nam od pričat' od početka sve: i zašto, i zbog čega, i kako je došla na tu ideju… - naravno, i sve ostalo.
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
