… u 377. emisiji kršćanskog rocka – na Uskrsni ponedjeljak, rokat ćemo žestoko i kršćanski, koliko nas grlo nosi; kršćanski metal bend “Joshua” bit će s nama! – poslušaj ako ti se dadne!

Dvojica su učenika putovala u selo, koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i rasprav­ljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoz­nati ga bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: „Što to putom pretresate među sobom?“ Oni se, snuždeni, zaustave, te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: „Zar si ti jedini stranac u Jeruza­lemu, te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?“

A on će: „Što to?“

Odgovore mu: „Pa ono s Isu­som Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako ga glavari svećenički i vijećnici naši predadoše da bu­de osuđen na smrt te ga razapeše. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali povrh sve­ga toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bi­jahu na grobu, ali, ne našavši njegova tijela, dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji kazaše da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.“

A on će im: „O bezumni i srca spora, da vjerujete što su god proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

Uto se približe selu kamo iđahu, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: „Ostani s na­ma, jer zamalo će večer, i dan je na izmaku!“

I uniđe da ostane s njima.

Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blago­slovi Boga, pa razlomi te im davaše. Uto im se otvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putom govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. I nađoše sakupljenu Jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: „Doista, uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!“
Nato oni pripovjede ono s puta, i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

(Lk 24, 13-35)

Od svih lajkova koje ostavljamo na fejsu, ili šaljemo preko našeg mobitela, meni su najdraža ona dva: prvi je onaj sa svinjskom glavom, a drugi, samo njuška – šuko utičnica u prvom planu. – To volim posebno poslat’ onima koji očekuju nekakva srca, sunca, i šta ti ja znam.

Muka mi bude ponekad od svega toga, svih tih lajkova, pa se pitam: ima li išta drugo, čime bi’ se bavio u životu?!

I onda mi se dogodi da pomislim: „Bože, da mi je samo negdje otić’, da mi je nekamo od svega pobjeć’!“

Vjerujem da svakog kad-tad spopadnu ovakve riječi; posebno onda kad nas život nagazi, kad pritisak postane tol’ko velik te više ne umijemo nać’ izlaz drugdje, nego u bijegu.

– I onda se dogodi, da supruga nakon toliko godinâ braka kaže: „Da mi je samo negdje otić’!“ – i to i učini.

– I onda se dogodi, da muž – nakon toliko godinâ braka, kaže: „Dosta mi je svega: i žene, i djece, i kuće…!“ – i nađe si drugu, mlađu, emancipiraniju, s kojom bi želio započet’ još jednom – iz početka.

Svakome od nas ponekad dođe, nekom prije – nekom kasnije, da odemo tamo gdje nećemo trebat’ tablete za spavanje; da pobjegnemo – ne samo iz bračnih pustinjâ, iz obiteljskog nesklada, iz ne-iskrenog prijateljstva – nego i iz ove naše redovničke i svećeničke osame, iz staračke samoće; da umaknemo svim tim terorističkim i drugim napadajima i prijetnjama… – i da se maknemo, samo mi znamo od čega još sve!

 „Da mi je negdje otić’, da mi je od svega pobjeć’!“
– Ali, kamo ću, kad više ne budem imao kamo?!
– Kamo pobjeć’, kad shvatim, da sam doš’o do zida?!

A i naše noćašnje bdijenje uz emisiju kršćanskog rocka, zapravo je jedna vrst ne-odlaska, ostajanja-zajedništva, kada svi mi bdijemo uz svoje radio prijemnike, uz „dobar radio za dobre ljude“ (HKR).

A ono konačno naše bdijenje, kako to volim uvijek naglasit’, jest bdijenje i zajedništvo s Isusom Kristom, kojemu ja u svakoj emisiji i svakom svojom riječi želim ustupit’ ono Njegovo glavno mjesto koje mu i pripada.

Zato sam i u ovoj noći od Uskrsnog ponedjeljka samo za Tebe pripremio još jednu radost – žestoki kršćanski rock, kakvog ga svira američki gitarski virtuoz Joshua Perahia, sa svojim kršćanskim metal bendom „Joshua“, na albumu – „Resurrection“ / „Uskrsnuće“.


A Ti, sve što trebaš učinit…

Samo klikni na ovaj link ispod

Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto

Pregledajte ostale emisije

Scroll to Top