U ono vrijeme:
Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’«
Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«
Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«
Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.«
Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’«
Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.
(Mt 4, 1-11 )
Bio je to ne jedan, nego tri filma – trilogija koju sam kao učitelj, zajedno s mojim ondašnjim dominikanskim studentima, gled’o u zagrebačkim kinima, i to svake godine zaredom:
- dio – Hobit: Neočekivano putovanje, godine 2012.,
- dio – Hobit: Smaugova pustoš, godine 2013.,i
- dio – Hobit: Bitka pet vojski, godine 2014.
I k’o što Željko Pervan u svom video uratku „Rade u bunaru“, koji sam dosad pogled’o barem 58 puta, pred kraj videa Pervan govori ovu rečenicu: i da me sad neko pita, za kaj si ga bacil? – ovaj, zakaj je Rade opal u bunar, ja vam ne bi znam rejti; tako i ja – ni danas ne znam, što se to dogodilo u mojoj glavi, pa sam na izlazu iz kina RealD – 3D naočale, umjesto u kutiju koja je stajala kraj izlaza, stavio u džep od jakne – i mirno prošao dalje prema izlazu.
Zapravo sam znao, a razlog je bio vrlo jednostavan, da ne kažem bezobrazan: htio sam moju Božićnu propovijed te godine 2012., a koja je trebala bit’ za nekoliko dana, htio sam je počet’ tako, što ću stavit te 3D naočale preko onih naočala koje sam već nosio – i onda pročitat’ uvodni tekst iz opće poznate trilogije „Gospodar prstenova“.
Iskreno, nisam tada znao da netko od mojih studenata mobitelom snima tu propovijed, i da je sve to kasnije stavio i na You Tube (https://www.youtube.com/watch?v=JGzr_82GfyI), e da bi se onda u komentarima prvo javio neki Josip, i to još prije 8 godina – i napisao ovih nekol’ko riječi: loše, anto… loše!
A onda prije 7 godina, izvjesni lik Archimedes Von Syrakus ostavio je svoj komentar: Dragi Pater Anto, SKROMNOST je velika vrlina. Bilbo i Biblija ne razumijem takve usporedbe baš nikako. Istoimeni roman i Biblija? – Bog te blagoslovio i oči ti otvorio!
Tih nekol’ko ispod napisanih komentara još jednom su potvrdili onu veliku istinu, koju sam ponovio i u jučerašnjoj propovijedi: – 33 godine sam svećenik, i u te 33 godine susreo sam velik broj likova koji bi mene tako rado podučavali, što bi’ ja i kako bi’ kao svećenik treb’o radit’; zatim, kako se govori misa – i kako se ispravno propovijeda.
Jako je to slična matrica triju napasti, koje je sotona bio stavio pred Isusa – a koje i danas stavlja pred nas. Te napasti nisu bili nikakvi izazovi da Isus učini nešto što nije treb’o učinit’, nego su to bile napasti da Isus bude netko drugi, da zaboravi na svoje Spasiteljsko poslanje – ono zapravo zbog čega je bio i došao!
Bit’ netko drugi, a ne ja! – to je zapravo ona najveća napast, kojom sotona kuša i danas, želeći nas uvjerit’ – da mi trebamo bit’ / da ja trebam bit netko drugi, i da ja mogu bolje obavljat pos’o-službu od onoga drugoga.
Nažalost, ali to je bio put na kojem sam se u svom svećeničkom životu, kroz protekle 33 godine, susret’o s mnogim „velikim vjernicima“, velikim zato jer su se u svom životu vrlo često trošili više energije u dijeljenju savjeta i tamo, gdje ih nitko ništa ne pita.
Komentari one dvojice likova ispod moje „Božićne propovijedi“ podsjetili su me na onu priču o putniku-namjerniku koji je prolazio ulicom, i kad je malo dignuo glavu, vidio je da iznad jednih vrata piše: „krčma kod pet krigli piva“.
– Gleda on i sve ne može vjerovat’: piše „kod pet krigli“, a s koje god da strane pobroji, vidi samo čet’ri krigle.
Brže bolje uđe unutra, prvo si naruči pivo, onako reda radi; a onda – riječ po riječ, kaže on krčmaru: ono vani, nešto nije u redu s natpisom! Stavili ste natpis – „krčma kod pet krigli“, a samo su čet’ri krigle! – Mora da je neka greška, il’ da nije možda jedna krigla otpala?!
Prijatelju, primakni se bliže, pa ću tebi otkrit’ tajnu. – E vidiš, od takvih k’o što si ti, koji to primijete – i eto ih odma’ unutra da mi to kažu, da sam pogriješio, da sam napravio krivo – mogu ti reć’ da ja od takvih jako dobro živim!
Ovi ovdje koji sada sjede, vidi kol’ko i’ je – skoro puna dvorana; više od pola i’ je ušlo ‘vamo samo zato, da me isprave, da me korigiraju – kako sam napravio grešku.
– A onda, kad naruče pivo, i kad vide da je jako dobro, onda naruče još jedno.
To s natpisom, tu nema nikakve greške; ja sam to stavio namjerno. – Ljudi vole vodit’ tuđu brigu, vole pametovat’ i kad i’ nitko ništa ne pita, vole ispravljat’ tuđe pogrješke. – Neka njih! – Dok je takvih, ja ću imat’ punu kavanu. Na takvima ja jako dobro zarađujem!
Jedna meni draga Časna, bivša Vrhovna Poglavarica sestara dominikanki – s. Katarina Maglica, u svojoj knjizi: „Zašto redovnica?“ – s upitnikom na kraju, lijepo je opisala korizmeno vrijeme u samo nekol’ko riječi: Korizma je vrijeme u kojem bismo trebali druge konačno ostavit’ na miru, i okrenut’ se malo više sebi – kušajući postom, molitvom i dobrim djelima otvorit’ svoje srce Gospodinu.
– U tako malo riječi, a sve rečeno o Korizmi.
Matejevo Evanđelje, jučerašnje 1. korizmene nedjelje, a koje govori o Isusovim kušnjama u pustinji, prepuno je druge i drukčije tematike, nego li to nalazimo u definiciji s. Katarine o Korizmi.
Moć, vlast, novac, tjelesni užici… – to je ono što đavao nudi Isusu.
Kušnja bi bila ona toliko staromodna, da ne kažem konzervativna riječ, a kojom se samo naznačuje problematika o kojoj govori Matejevo Evanđelje.
Kroz dosadašnjih 11 sezonâ emisijâ kršćanskog rocka na HKR-u, a prije toga kroz još 4 godine uređivanja emisijâ kršćanskog rocka na Radio Korčuli, naučio sam da su Korizma i Advent vrijeme, kad (i na glazbenom planu) treba malo smanjit' tenzije, malo sve to utišat'. Zato će i u ovoj noći pjesme bit' možda malo blaže, ali samo malo; jer u goste sam pozvao opako dobre svirače – čak iz New Jerseya – „Prophet“ je njihovo ime, a stil sviranja američki melodični rock. Idućih 70-ak minuta glazbeno prepuštam vodstvo njima; preslušavat ćemo najviše pjesme s njihovog izvrsnog albuma „Cycle of The Moon“ iz godine 1988.
A Ti, sve što trebaš učinit…
Samo klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
