… u 350 emisiji kršćanskog rocka častimo ‘preminuće’ Franjino. – poslušaj!

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.

Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.

Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.

Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.

[Pjesma stvorova]

„Preminuće svetog oca Franje iz Asiza“ – tako se to zvalo i tako je bilo noć uoči blagdana sv. Franje i u nama najbližem franjevačkom samostanu – u Gučoj Gori; a tako je bilo i u Franjevačkom samostanu u Visokom,
kad smo kao sjemeništarci – zajedno s narodom – bili okupljeni u župnoj crkvi sv. Bonaventure, sudjelujući u molitvama i pjevanju u čast „Preminuća sv. Franje“.

Ostalo je u meni onih nekol’ko riječi od te noći iz Visokog, iz sjemeništa; samo nekol’ko riječi, koje je izgovarao naš profesor fra Ladislav Fišić, a koje su opisivale Franjino stanje u tim trenutcima prije dolaska sestre smrti: „… želim osjetit’ Tvoju bol, Tvoju bol i Tvoju svetu muku…“

I ničeg se više ne sjećam od te noći, ništa više nije ostalo jer sam ravno prije 40 godina – ne franjevačkim, nego dominikanskim putom otišao dalje u život.

Ali i tih par riječi, bilo je dovoljno da me potakne – mene dominikanca, da 350.-tu emisiju kršćanskog rocka u cijelosti posvetim preminuću oca Franje iz Asiza.

Čudno, reći ćeš, da će jedan pater-dominikanac bdjeti noć uoči blagdana sv. Franje – i još i sve slušatelje svoje emisije na taj način pripremit’ za sutrašnji dan, kad cijela Crkva katolička slavi svetost života ovog velikog čovjeka, Franje iz Asiza.

Ne treba Te ni najmanje čudit’, jer ako Ti kažem da mi u dominikanskom Redu, uz našeg utemeljitelja – sv. oca Dominika – jedino još za sv. Franju imamo u našem časoslovu i misalu napisano: „sveti otac“.

Zato najavu šaljem prije, da i Tebe pripremim za riječi o preminuću Franjinom, kako se to čita kod sestara Klarisa; one su mi ih rado ustupile na korištenje. – S dozvolom s. Dolores, Časne Majke sestara Klarisa iz Splita, čitat ću riječi o preminuću svetog Franje, kako bismo zajedno bili dionici tog velikog i nadasve svetog trenutka.

Ostalo je među Franjinom braćom sjećanje na njegov prijelaz Ocu nebeskom. – Zato ga oni iznova obredom „preminuća“ obnavljaju svake godine u noći – 3. listopada.

Zajedno s lijepim riječima, slijede i lijepe pjesme.

A Ti, sve što trebaš učinit’, jest klikni na ovaj link ispod

 

Dobri Bog Te blagoslovio!

pozdravlja p. anto

Pregledajte ostale emisije

Scroll to Top