U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: „Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?“ – To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.“ – I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih.
Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: „Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?“
Ona reče: „Nitko, Gospodine.“
Reče joj Isus: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“[Iv 8, 1-11 ]
Nijemci imaju izvrstan rečenični sklop: „in Stein gemeißelt“ – u kamen uklesan; nešto, dakle, što će zauvijek ostat’ ne-promjenjivo – i što se ne zaboravlja.
Isusovo pisanje po tlu, o čemu govori sveti Ivan u Evanđelju, ono nije „in Stein gemeißelt“, nit’ uopće ima takvo značenje.
Isus piše po tlu, dok oni koji sebe nazivaju pravednicima, oni dovlače tu jadnu ženu sa sobom – i grubo je guraju pred Isusa.
Prema židovskom „Zakonu“, reći ćemo – oni su u pravu; i u tu svoju samo-pravednost, oni su itekako uvjereni. Ali, samo to, da su oni i više nego pravedni – to njima nije dovoljno; nego oni žele izmjerit’ i Isusovu pravednost, a o kojoj su toliko slušali i o kojoj se pričalo posvuda. Željeli su vidjet’, kakav je Njegov stav prema židovskom „Zakonu“?!
– I umjesto da im kaže bilo što, što Isus čini?!
– Isus se saginje, i piše po tlu, po prahu zemaljskom.
Isus ne kleše u kamen, niti piše po zraku, nego On piše po tlu, po prahu zemlje. Piše po materijalu s kojeg se sve napisano može vrlo lako izbrisat’.
Ali, jedno ne zaboravimo: prah zemlje je temelj po kojemu se i svi mi krećemo. Prah zemaljski je materijal, od kojeg smo i svi mi nastali – i kojemu ćemo se opet jednom vratiti.
– Što nam je svećenik govorio na prvi dan Korizme, na Čistu srijedu, kad nas je posipao pepelom: sjeti se čovječe da si prah, i da ćeš se u prah vratit’!
Pismoznanci i farizeji, oni u svojim glavama nikako nisu mogli, ili nisu htjeli shvatit’, da Isus drukčije razumije Zakon od njih – i to je zapravo i bio onaj glavni razlog njihovog sukoba.
I jer su sebe doživljavali kao jedine pravedne, zato oni Isusa doživljavaju kao nekoga tko krši Zakon, jer ozdravlja subotom i jer se ne drži svih predajâ.
A Isus im govori: subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote (Mk 2,27) i primjenjuje to načelo na čitav Zakon. – Nije čovjek stvoren radi Zakona, nego Zakon radi čovjeka, pa čak i kad je u pitanju Zakon o preljubu!
Preljub koji je ta žena počinila, bio je uistinu velik grijeh, toliko velik da se u Svetom pismu upravo grijeh preljuba uzima kao najprepoznatljivija slika ne-vjere izabranog naroda prema Jahvi.
Učiniti preljub znači biti nevjeran u dvoje. – Vi koji ste na sebe uzeli sakramenat ženidbe, vi to sigurno jako dobro znate, da učiniti preljub znači biti nevjeran u dvoje: biti nevjeran u ljubavi – i nevjeran u riječi.
Pred oltarom ste se jedno drugome zakleli na ljubav, i to ste se zakleli riječima. – Učinivši preljub, vi ste iznevjerili to dvoje – a što ste obećali u crkvi, pred Bogom i pred ljudima, obećali jedno drugome!
Evo već 11. godinu zaredom, u našoj župnoj crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu,
čita se Riječ Božja iz Svetog pisma - Stari i Novi zavjet - i to od početka, do
kraja, bez prestajanja, dan-noć. S čitanjem se stane samo, kad je slavlje svete mise - da bi se onda opet nastavilo
dalje. Vjernici, župljani i oni koji su u prolazu, svi se oni izmjenjuju na ambonu, po
pola sata. - Angažiraju se, otkidajući od svog radnog vremena, neki i od svoga
sna, kako bi danju i noću došli i čitali - ili slušali Riječ Božju. Dok sam bio župnikom u mom zadnjem mandatu, u našoj župnoj crkvi Kraljice svete
krunice, i sâm sam bio dionikom i svjedokom - koliko blago leži u izgovorenoj
Riječi Božjoj. - Samo bih došao i sjeo u klupu, i slušao, i slušao… - a Riječ
Božja bi odjekivala, prosipala se k'o blagoslov prostorom te naše lijepe župne
crkve.
A Ti, kako bi poslušao ovu emisiju, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
