U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: „Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.“
Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
„Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’“
[Lk 15, 1-3.11-32 ]
Ovaj biser među Isusovim prispodobama, a koje Učitelj izgovara pred svojim slušateljima, vjerujem da si i Ti tumačenje ovih riječi slušao dosad barem 158 puta.
Svejedno, dopusti da Ti ovdje na narativan / pripovjedački način ispričam drukčiji završetak prispodobe o izgubljenom sinu, a koji se ni nakon povratka nije mogao smirit, nego ne prestaje odlazit’ – i ne prestaje se vraćat’ svome ocu.
Ove sam riječi snimio za našu dominikansku stranicu, koju uređuje o. Zvonko Džankić; on me zamolio da pripremim kratko razmišljanje na temu čitanja jučerašnje 4. korizmene nedjelje.
Stariji brat je bijesan, mrmlja – što njegov otac daje zaklat’ ugojeno tele, ali iz poslušnosti ocu, sjeda za stol. – I k’o da sve već tada miriše po opraštanju.
Sljedećeg jutra oba su brata krenula zajedno radit’. Nisu se ni pogledali, nit’ su međusobno razgovarali. Sve što je mlađi brat činio, stariji je činio triput brže.
Kad su se vratili kući, stariji brat je pošao još i u štalu, nahranit’ stoku. – Mlađi nije imao snage ni za što.
Dani su prolazili. Stariji brat se sav predao radu, dok je mlađi i opet počeo bit’ nemiran. – K’o da ga je nešto zvalo.
I jednog popodneva je samo otišao, i vratio se kasno uvečer – zaudarao je po vinu.
Sutradan je opet bez riječi otišao, nije ga bilo nekol’ko mjeseci. – Kad se vratio, bio je sav zapušten, blatnjav.
Otac ga je i opet ugledao, i opet mu je trčao u susret, uzeo ga u zagrljaj, izljubio ga. – I opet se u kući slavilo, ovaj put otac je dao zaklat’ janje.
Smrknuto lice starijeg brata, učinilo je svaki razgovor kod stola usiljenim i bezvoljnim. – Ali i janje je mirisalo po opraštanju, čak više nego ugojeno tele.
Sljedećeg jutra braća su opet išla radit’. – Kad bi se uvečer vraćali kući, mlađi brat bi se samo svalio u krevet od umora.
Prolazili su dani, mlađi brat je sve češće zaudarao po vinu, a onda bi nestao.
Naravno, i opet je slijedio povratak. – Ovaj put je bio tol’ko mršav, blijed da je jedva hodao.
Svejedno, otac ga je čekao – i opet se slavilo; samo ovaj put je otac zaklao kokoš.
Stariji sin se jedva suzdržavao od bijesa. Samo je šutio i pognute glave gledao u tanjur. – Ali i kokoš je mirisala po opraštanju, više nego li tele i janje.
I sljedeće jutro, ista priča: braća idu na rad u polje. Mlađi je jedva radio do podneva, bio je već na izmaku snagâ. Kad se stariji brat vratio, on je već lež’o u krevetu.
I opet su prolazili dani, i opet je mlađi brat nestao; ovoga puta kad se vratio, lice mu je bilo tol’ko ispaćeno, da uopće nije sličio na čovjeka.
Otac ga je ugledao iz daleka, i opet se slavilo – samo što je ovaj put na stolu bio samo tanjur.
Starijem bratu išle su suze na oči od ljutnje, al’ nije ništa govorio. – I otac je šutio.
Mlađi sin je i tada razumio, da svaki put i svaki dan u kući njegovog oca ima jedno slobodno mjesto – i da to mjesto uvijek njega čeka.
I baš to mjesto i tanjur, oboje je mirisalo po opraštanju, više negoli sve ono od prije zajedno.
Tko zna kol’ko je još puta mlađi sin odlazio i vrać’o se; ali jedno je sigurno: stariji sin nikad nije do kraja razumio – zašto sve ovo njihov otac čini?!
A otac nije prestajao vjerovat’, da će doći dan – kad će se mlađi sin jednom zauvijek vratit’, i da neće više imat’ snage za otić’ ikamo.
– Blaženi oni koji se sedamdeset i sedam puta vrate, jer samo tako će spoznat’ dobrotu njihovog Nebeskog Oca!
U 336. emisiji kršćanskog rocka, bit će govora malo o duhovnom – malo o tjelesnom
u kršćanskoj rock glazbi, i o tome – kakav je uopće odnos između toga dvoga?!
A Ti, kako bi poslušao ovu emisiju, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
