U ono vrijeme:
Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o Njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
[Lk 1, 1-4; 4, 14-21]
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati.
Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
„Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza!
On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.“
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede.
Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“
Bio je to jedan jedini put kad su nam se putovi sreli, makar onako telefonski, ali su se dodirnuli, prekrižili se.
Razgovarali smo, dogovarali se o nadolazećem koncertu u velikoj dvorani zagrebačkog Doma športova – moj stariji brat Jadranko i ja, kao organizatori koncerta „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ – i Husein Hasanefendić Hus, kao vođa Parnog valjka koji je pripremao koncertnu turneju za njihov tada tek objavljeni album „Buđenje“. – Zagrebački Dom športova trebao im je bit’ polazna točka.
Najprije sam bio zovnuo njegove mamu i tatu, da mi dadnu telefonski broj – ako htjednu. Kad sam se predstavio i rekao o čemu je riječ, uljudno smo malo popričali, a onda sam na papirić zapisao izdiktirani broj.
Bilo je vrijeme Korizme, pred Uskrs godine 1994. – Jadranko i ja pravimo konačnu listu, dogovaramo bendove koji će doć’ svirat’ u Dom športova – tog Uskrsnog ponedjeljka (4. 4. ’94.) – Jelde, da su se brojke dobro posložile!
Na listi smo već imali bendove: Divlje jagode, Atomsko sklonište, Šank rock, Hard Time, Maxmett, Legiju, Anesthesiu, Moby Dick, Psihomodo pop, Leteći odred, Tutti Frutti, Juru Stublića & Film, Glasnike nade…
Mislili smo: da nam je još nekako pridobit’ Prljavo kazalište, Parni valjak, Gibonnija, Nenu Belana…
I kol’ko god smo obojica bili uprli snage, da na listu bendova upišemo još i njih, koji su u to vrijeme bili „tražena roba“, nitko se od njih nije udostojao ni podić’ slušalicu – a kamo li se javit’ na naše pozive.
Ništa, rekli smo obojica: ajmo probat kontaktirat’ još Husa i Akija, da vidimo – oće li htjet doć makar još Parni valjak?!
I sad, Jadranko sjeo kraj mene, a ja u slušalici s druge strane imam Husov glas. Razgovaramo, zapravo pregovaramo, da ih nekako dobijemo za nastup u Domu športova, makar s jednom il’ dvije pjesme – mogu samo on i Aki, s akustičnom gitarom…
Hus mi na to govori: ne, ne možemo, jer pripremamo naš koncert u Domu športova koji će bit’ tjedan dana kasnije…
- I tada mi Hus iznese svoj prijedlog … (koji još nigdje, nikad i nikom nisam ispričao; moći ćeš gajesmu, ali u više različitih verzijâ, pjesma na čut’ samo u noćašnjoj emisiji kršćanskog rocka)!
Ovo mi je sve palo na-pamet, kad sam u subotu (22.01.2022.) u „Večernjaku“
pročitao da je preminuo Aki Rahimovski, prepoznatljivi vokal zagrebačke
rock grupe Parni valjak. Jedan po jedan, polako odlaze one dobre generacije glazbenika, koje smo
slušali i uz koje smo odrastali. Zato, noćas, jedan pokoj vječni za Akija; i neka mu svjetlost vječna svijetli u Kraljevstvu nebeskom; za sve otpjevane pjesme i bez-vremenske hitove; duša Akijeva neka počiva u ljubavi Božjoj! … I još nešto za kraj: ima jedna pjesma Parnog valjka – „Ljubavna“,
koja je barem po ritmu slična pjesmi „Te Deum“ od Glasnika nade. Kolika je to sličnost, možeš poslušat' i sâm/sâma, s tim da „Ljubavna“
od Valjka ima preko 9 milijuna pregleda, dok „Te Deum“ od Glasnika
jedva da ih ima 3,5 tisuće. Parni valjak – „Ljubavna“ Glasnici nade – „Te Deum“
A Ti, kako bi poslušao ovu emisiju, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
