U ono vrijeme:
Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
„Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.“
A On će im: „Što hoćete da vam učinim?“
Oni mu rekoše: „Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.“
A Isus im reče: „Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?“
Oni mu rekoše: „Možemo.“
A Isus će im: „Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.“
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: „Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“
Abraham će opet: „Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda trideset?“
Odgovori: „Neću to učiniti ako ih ondje nađem trideset.“
I opet će Abraham: „Još se usuđujem govoriti Gospodinu. Ako ih se možda ondje nađe dvadeset?“
Odgovori: „Neću uništiti grada zbog te dvadesetorice.“
Nato će Abraham: „Neka se Gospodin ne ljuti ako progovorim još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?“
Odgovori: „Neću uništiti grada zbog te desetorice.“[Mk 10, 35-45]
Nisu to prazne priče, nego činjenice – da danas svi hoće biti bogati, moćni, lijepi; svi se hoće podvrgnuti tim nekakvim estetskim operacijama, svi hoće izgledati – a nitko neće biti!
Jer, zašto bi se inače naslikavale sve one koke na špici; joj kak’ su one ne-obične: pogleđ pele; eeee vidi mene, obukla tene na suknju, pa haljina, pa jakna…
– Il’ ono najnovije odavde sa Sjevera; dečec, tek mu 23, a već kupio stan u centru Hamburga – i platio ga u kešu!
Tri su stvari koje su mi u ovom slučaju ne-poznanica:
- Prvo: centar Hamburga?! – Hm, evo već više od pet godina živim u HH, i u svom pastoralnom radu s vjernicima kojih imam posvuda u gradu i okolo grada, prošao sam Hamburg 158 puta uzduž i poprijeko. – Al’, da me sad netko pita, da mu pokažem, gdje je to centar HH? – ne bih mu znao reć’, jer Hamburg nema centra. – Svaki dio grada ima svoj centar i svijet je za sebe. Hamburg nije Zagreb ili Split, i u Hamburgu imaju oni bogatiji i siromašniji dijelovi. – E sad, pitanje je: je l’ Altona, il’ je Blankenese, je l’ St. Georg, il’ je Barmbek, Eimsbüttel, Poppenbüttel, Bergedorf il’ Rissen… – svaki od ovih tih dijelova ima i svoj centar.
- Drugo: kupio stan u kešu?!
Oho, ima se para, ima se s čim… – kako pjeva „Zabranjeno pušenje“. Ja u kešu u ovih pet godina mogu jedino platit’ döner kod Turčina. – Ima ovdje blizu naše Misije, u ulici Lange Reihe – jedan kiosk, u kojem redovito kupujem döner; tol’ko si ja mogu priuštit’, a vidim dečec tek zin’o na svijet i već u kešu ima za stan od 100 m2 – svaka čast!
- I treća nepoznanica mi je sâm dečec! – Ne pratim njegove ispade na internetu, ali znam da u crkvi ne pravi gužvu. Drugim riječima, među našim hrvatskim pukom ga nisam vidio; a kako stoje stvari, vjerojatno i neću!
Slušam nedavno jednu našu liječnicu u Americi, kako govori da će se prekvalificirat’ na estetsku kirurgiju i otvorit će vlastitu ordinaciju! To je budućnost! – kaže.
Ako mi daš lijep i pravilan nos, onda me više neće zvat’ „Kruško“; ako mi dotjeraš usne, ako mi blago zatamniš ten – i učiniš nešto da imam malo više kose na glavi, možda ću i ja onda izgledat’ bolje! – No, zaboravljam jedno: ali to više neću bit’ ja!
Svejedno, ne želim bit’ Jasenko Houra nit’ želim sličit’ na Dinu Merlina! – Ja hoću bit’ ja?! – A to mi današnja kultura brani?! – Kako?!
Brani mi tako, što današnjoj zapadnoj kulturi ne trebaju ‘živi ljudi’ – nego ta kultura treba potrošače! – A da bih bio potrošač, moram stalno željet’ još ovo i ono.
Hoću imat’, hoću stalno nešto kupovat’… – a da bih sve to… – moram trošit’, u kešu, il’ peglajuć’ kartice!
Sve, dakle, samo da mi se ne dozvoli – ne daj Bože – da se malo vratim sebi, da zavirim u svoj život, da sagledam svoje granice, svoje mogućnosti – i vidim, tko sve oko mene živi, i kako živi?!
Naručim jednom nešto preko Amazona, i odmah nakon toga oni k’o da ne misle uopće stat’ s pretrpavanjem moga maila sa svim živim i ne-živim ponudama:
– evo jeftinih, da ne kažem besplatnih mobitelâ, za neograničen broj razgovorâ, za neograničen broj SMS-porukâ;
– evo glazba na Spotify, na Amazon; evo filmovi na Amazon, na Netflix…
– evo ‘Big Brother’, evo turske sapunice…;
– evo bezbroj igricâ u kojima ima krvi do koljena; samo nek’ se ni djeca više ne sastanu sa sobom, nek’ je svatko u svojoj sobi, ispred svoga monitora; nek’ je obitelj razjedinjena, razvodnjena – nek’ nisu zajedno!
– A vi, kaže Učitelj Isus, ne dajte da kod vas bude tako!
- Iako jest, i znam da jest i kod Tebe – k'o što je i kod mene u puno slučajeva baš tako… - Ali riječi iz Evanđelja (jučerašnje nedjelje), te riječi trebamo razumjet' kao poticaj: „Nije tako među vama! Ne dajte da bude tako!“ Uistinu ne dam, jer sam Isusov - i samo Njemu želim pripadat'!
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
