U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“
Oni rekoše: „Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.“
Kaže im: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“
Šimun Petar prihvati i reče: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“
Nato Isus reče njemu: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.“
[Mt 16, 13-19 ]
U Evanđeljima čitamo, da je Petar uvijek bio uz Isusa; slušao je riječi svoga Učitelja, oduševljavao se često sad-pa-sad, i bio spreman – ako treba, i umrijet’ za Isusa.
– A onda?! – Onda se dogodio onaj crni ‘Veliki petak’, tužan i težak dan – ne samo za Isusa, nego i za Petra, kada u samo jednom danu, Petar se triput pokolebao. Duboko je pao i triput zatajio svoga Učitelja.
– No, Isus nije zatajio Petra, nije okren’o glavu od njega.
U onom Učiteljevom pogledu, koji je Petra sustigao, nakon kojeg je iziš’o i gorko zaplak’o – tada je i opet pala zraka Isusove neugasive ljubavi na Petra.
I prije nego je sunce granulo, Petar se trgao; prvi je od svih Isusovih učenika ‘došao k sebi’, pribrao se.
Shvatio je Petar, što se dogodilo s njim, i s ostalim učenicima; prvi je ponovo ustao i počeo neustrašivo navješćivati događaj, propovijedajući ‘Radosnu vijest’ Isusa Krista.
Spisi koji se u Novom Zavjetu pripisuju Petru, i još više – stara predaja, sve se svodi na jedno: u Isusu Kristu Bog je ljudima objavio sebe kao beskrajnu dobrotu, ljubav, koja je oproštenje i život u ovoj našoj ugroženosti od grijeha i smrti, od zavođenja i besmisla.
Predaja kaže, da je Petar išao po svijetu: od Jeruzalema preko Antiohije i Rima, gdje je završio svoj život; bio je raspet na križ koji je okrenut naglavačke.
I gdje god bi Petar došao, propovijedao je o Isusu Kristu, o snazi Njegova duha i veličini Učiteljeve beskrajne ljubavi.
– Svoje govorenje Petar bi svaki put završavao tako, što bi zašutio. A onda, prvo bi mu potekle suze, od kojih su se na njegovu licu stvorile dvije velike brazde – od oba oka pa niz obraze; i onda bi samo tiho rekao: „… Ipak sam ja Njega zatajio!“
Ovo što ću Ti sad ispričat’, ne moraš vjerovat; svejedno ja to ovdje ispisujem, jer se meni (mani osobno) dogodilo.
Prije nekih 20-ak godina, sjećam se k’o sad – u pol bijela dana na glavnom željezničkom kolodvoru, ovdje u Hamburgu. – Oko mene masa svijeta, svi u nekakvoj žurbi – i ja među njima.
Kad najednom, odmah na glavnom ulazu u kolodvor, skoro sam se sudario s njim; meni nasuprot prođe lijepo odjeven gospodin u odijelu. – O pojasu mu torbica za novčanik i dokumente, a na ramenima veliki drveni križ koji se svojim donjim dijelom vukao po tlu.
Jedino čega se ne mogu sjetit’, je li pisalo na njemačkom il’ na hrvatskom; na drvu križa velikim slovima je stajalo: „Tko sam ja za tebe?“
Zaustavim se, okrenem se oko sebe – i ne mogu vjerovat’; između stotinâ onih koji su se u tom trenutku našli na tom mjestu – jedini ja sam bio stao i gledao ovaj čudni događaj.
Danas, kad razmišljam o ovome, pitam se: kako to da nitko drugi nije primijetio tog čovjeka s velikim križem i natpisom na njemu: „Tko sam ja za tebe?“
Kad sam o ovome kasnije pričao i drugima, čuo sam različita mišljenja. – Jedno je bilo: možda drugima nije bilo dano da vide takvo što, jer je to bilo pitanje, tj. poruka – samo za mene!
Poput apostola Petra, i mi moramo znati – tko je Isus Krist. Moramo se učit’ u traženju odgovora na pitanje: tko je za mene Učitelj Isus?!
– Samo tako ću moć’ spoznat’, kad sam svoga Učitelja – i gdje sam Ga sve zatajio?!
Jer, baš takvima k’o što je Petar, toj krhkoj posudi (2 Kor 4,7) čovjeku slabom i s manama, njemu Isus Krist povjerava svoju Crkvu. – Od vjere tih i takvih ljudi, Crkva živi evo već 2.000 godina.
Ovo što se meni dogodilo s onim čovjekom koji je nosio križ – i na kojemu je pisalo… – to mi možeš vjerovat’, a i ne moraš!
Ali, da smo mi ljudi ‘krhke posude’, i to svi od-reda – jesmo; svejedno smo „pozvani nešto činiti ili biti, na što nitko drugi nije pozvan“ (John Henry Newman).
Zato noćas, zadnji put u ovoj 9. sezoni emisija, još samo noćas - od 22.30 - pa do pred ponoć, slušat ćemo američki kršćanski rock bend „The Brave“!
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto