U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: „Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“ Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!“ Uto dođe glas s neba: „Proslavio sam i opet ću proslaviti!“
Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: „Zagrmjelo je!“ Drugi govorahu: „Anđeo mu je zborio.“ Isus na to reče: „Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.“
To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
[Iv 12, 20-33]
To da se materijalne stvari mogu zgužvat’ k’o papir, kad ga se baci u koš za smeće, il’ ne-oprana košulja – to svatko od nas zna.
Ali, da se može zgužvat’ i ono ne-materijalno, čak i ne-vidljivo, kao npr. vrijeme – e, to nisam znao!
Tol’ko sam puta dosad, govoreći o vremenu u kojem živimo, rekao – da je ovo naše današnje vrijeme „zgužvano“, naboralo se s raznih stranâ.
Josip Andrić Gino, moj prijatelj iz sjemenišnih danâ, zakačio se upravo za taj pojam, i napisao nekol’ko nama svima znanih primjerâ, u kojima itekako vidljivim i prepoznatljivim postaje to „zgužvano vrijeme“.
Kaže Gino:
- virolog hoće danas bit’ teolog,
- političar – svećenik,
- lažac se predstavlja kao onaj koji govori istinu;
- muškarac opet hoće bit’ majka,
- a žena hoće bit’ otac;
- svećenici se dali u političare,
- učenici hoće bit’ veći od učitelja,
- kriminalac bi htio bit uzor u društvu,
- a moralno iznakažen’ pojedinac nameće se za moralnu vertikalu u društvu.
- stari i teško bolesni roditelj mora se brinut’ i kuhat’ za zdravog i lijenog sina, il’ za zdravu i lakomislenu kćerku,
- sin u punoj tjelesnoj snazi i sav nabildan, traži od oca i majke da mu daju krvavo stečenu mirovinu za njegove provode i opojna sredstva…
Sve primjeri – jedan bolji od drugoga, a kojima Gino opisuje, kol’ko je zapravo ovo naše vrijeme uistinu „zgužvano“.
Uz Ivana Puljića, hrvatskog duhovnog glazbenika, koga sam ugostio u prošloj 295. emisiji kršćanskog rocka, u ovoj noćašnjoj 296. - gost je trebao bit' njegov rođeni brat - moj dobar prijatelj, vlč. Vinko Puljić. Međutim, neke su se stvari izdogađale (o kojima ne bi' sad…), pa sam zamolio vlč. Vinka, da napiše nekol'ko riječi, kao uvod u priču o kršćanskom duhovnom bendu koji u ovoj noći sviraju za vas, poštovani slušatelji. Sâmo ime „Emanuel“, predložio je njihov profesor s teologije, Božji čovjek - p. Antun Weisgerber, isusovac, koga su oni svi odreda zvali pater Tonča. On je napisao i riječi za istoimenu pjesmu „Emanuel“. Što se koncertnih nastupa tiče, vis „Emanuel“ je najviše nastupao po Hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj i Francuskoj. Bio je veliki broj nastupa i diljem Hrvatske. Ipak, naviše su nastupali preko vikenda po katoličkim župama po Bosni.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
