U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: „Svi te traže.“ Kaže im: „Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.“ I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
[ Mk 1, 29-39 ]
I Ti bi, ako svakodnevno uzimaš Sveto pismo u ruke i čitaš Riječ Božju, pred ovom ženom – Petrovom punicom, treb’o imat’ veliko poštovanje.
Pitaš se – zašto?!
– Zato što nije odbila Isusovu ruku, nego je ispravno razumjela, da je ‘ozdravljenje’ zapravo najprije ‘pomirenje’; ozdravljenje je reći „da“ onome što je neizbježno; ozdravljenje je podvuć’ crtu ispod svega onoga što je dotad bilo, što se dogodilo – i okrenut’ svoj pogled prema budućnosti, nadajuć’ se i vjerujuć’ da će ta budućnost bit’ bolja nego što se čini.
Evanđelist Marko itekako cijeni ovu ženu, i to je cijeni na svoj način, kad kaže: „I posluživaše im.“ – Tako su na hrvatski jezik prevedene ove riječi.
Ali, to „posluživaše im“ – jest puno više od narezanog pršuta i sira, ili dva jaja na oko; sve spremljeno na brzinu i stavljeno na stol pred gosta.
„Δίάκονέίν“ stoji u originalnom grčkom tekstu na ovom mjestu, odatle i nama razumljiva riječ „đakon“. – Po toj riječi se uspostavlja most prema onome što je tipično za Isusa, kad On za sebe kaže: „Nisam došao da budem služen, nego da služim.“ (usp. Mt 20,28)
Razočaranje, ljutnja, bijes, bolest, novi početak, vlastiti način nasljedovanja – sve su to situacije kroz koje je prolazila i Petrova punica.
U bolesti, u krizi, u susretu s Isusom, koji joj je kao i mnogim drugima u početku izgled’o stran – a opet tako blizak, u Njemu i ona nalazi svoj put.
Čudno, reći ćemo: toliko toga, a ni ime joj ne znamo! – nije doneseno.
Zapravo, nije ni bitno! – Jer ta žena do danas ima puno imenâ.
U godini smo velikog dominikanskog jubileja: 800 godina od smrti svetog Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika – i isto toliko godina od dolaska dominikanaca na naše hrvatske prostore.
O Utemeljitelju „bilih fratara“ – svetom ocu Dominiku, pjeva duborvački vis „Veritas“ – „Molitvu svetom Dominiku“.
– A onda, nek’ je dragi Bog na pomoć! – U goste sam u ovoj noći pozvao američki kršćanski hard rock band, koji se odzivaju na ime „Bride“, a što bi u prijevodu značilo „Nevjesta“.
K’o što čuješ, u ovoj noći smo u društvu punicâ i nevjestâ. – Sjećam se dobro, da sam uvijek imao poteškoćâ s tim nazivima, kad bi Mama i Tata počeli nabrajat’ te nazive, znajući točno na koga se koji od njih odnosi: jetrva, zaova, punica, nevista, bađe, balduza…
– Čovječe, ja i danas muku mučim s time; meni to ništa nije jasno, a iskreno – ni ne trudim se!
Ali se zato trudim oko emisije kršćanskog rocka, čak 290. je po redu.
Klikni i poslušaj
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
