… u 289. emisiju kršćanskog rocka dolaze nam Australci iz kršćanskog trash metal banda GRAVE FORSAKEN! – poslušaj, ako stigneš – i odvrni kol’ko mogneš jače, da probudiš i susjede!

 


U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“

Isus mu zaprijeti: „Umukni i iziđi iz njega!“
Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: „Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.“

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Mk 1, 21-28

Kad sam upit’o za film „Obred“ (The Rite), lik me malo čudno pogled’o. Kaže da nije gled’o taj film, na što sam mu kratko rek’o: jesam ja, i želim ga imat’! – Samo mi pokažite, na kojoj je polici!

– A onda, kad sam doš’o u svoju sobu, još jednom sam ga u miru svoje sobe gled’o od početka, vraćajući se više puta na onu jednu scenu (točnije na 49.-u minutu) kad sam sebe zatek’o, kako otvorenih usta gledam u zaustavljenu sliku na monitoru. – U ušima mi i sad odzvanjaju riječi starog svećenika/egzorciste, koje on govori mladom svećeniku, a kojeg je njegova biskupija iz Amerike poslala u Rim da se bolje upozna s egzorcizmima – iako njemu do toga nije bilo previše stalo.

‘Znaš’, govori mu starac (kojeg’ glumi Anthony Hopkins): ‘to što ti ne vjeruješ u đavla – to te neće zaštitit’ od njega’!

Vratila mi se slika, koju sam doživio u jednoj srednjoj školi, u Velikoj Gorici kod Zagreba.

Kad sam ’98. izdao knjižicu na temu „Rock glazba i sotonizam“, zvali su me s puno stranâ da imam predavanje na tu temu. Puno sam govorio, upozoravao na pogubnu opasnost sotonizma u rock glazbi, i kolika je zapravo to prepreka u naviještanju Evanđelja rock glazbom.

– Tako je bilo i u toj školi, gdje se okupio velik broj učenikâ. Došli su i profesori, došao čak i ravnatelj te škole – čovjek svojih 55-60 godina.

Nakon moga govorenja od nekih 45 minuta, uslijedila su pitanja. – Učenike je interesiralo sve na tu temu; posebno o štovanju sotone i slavlju „crnih misa“.

Kad, nekako pred sâm kraj, digne ruku i ravnatelj – i direktno me upita: vjerujem li ja stvarno u postojanje sotone?!

Najprije sam zašutio na nekoliko trenutaka, misleći da nisam dobro čuo, il’ da me možda provocira! – Onda sam mirno odgovorio: vjerujem, naravno; inače ne bi’ bio ovdje i ne bi’ ovo govorio!

– Na to on samo odmahne rukom, ustane sa stolice i iziđe iz dvorane.

Tek kroz rock glazbu, koja je od kraja 70.-ih, a posebno početkom 80.-ih godina prošloga stoljeća sve više postajala plodno tlo za širenje sotonizma među mladima, kroz taj vid umjetnosti počeo sam se sve više interesirat’ i upoznavat’ s tom opakom boleščurom današnjeg društva, opasnijom 158x od svih korona-virusa, a koja u krilo sotone odvlači bezbroj dušâ.

Na ovu temu, o zloduhu-sotoni, koji nalazi sve više pristaša u današnjem svijetu, potaknuo me razgovor s jednim mladićem iz naše misijske zajednice, koji je dugo godina bio pod vlašću zloga.

Kaže da je stajao na samom rubu provalije. – I tek nakon što se obratio Isusu za pomoć, Isus mu je pružio ruku.

Dugo je trajala sveta ispovijed koju je temeljito učinio, i koje je nastavio činit’ skoro svakoga tjedna, dolazeći u našu Misiju. – Kroz svete ispovijedi, kroz primanje sakramenata, još više je taj mladić shvatio veličinu ljubavi Božje i ruku koja ga je ponovo prihvatila u svoj zagrljaj.

Strašna su viđenja pakla i svih strahotâ koje ga i sad progone noću, a o kojima on bez straha govori, jer zna da je Isus uz njega i da mu je Božja ljubav zaštita.

Zato, Bogu se molimo za one koji su nam dragi i svojim životom blizi, da ne krenu ovim putom, nego da se drže stopa Božjih. – Kao po tek napadalom snijegu, kad netko ispred nas ide – a mi ga slijedimo; i da manje snage trošimo, da lakše hodamo – gazimo u već one utisnute stope.

– O takvom koračanju, koje nam pomaže da ne trošimo previše snage dok idemo kroz život, o stopama Božjim – o tome pjevaju kršćanski trasheri iz Australije, okupljeni u band „Grave Forsaken“ – na svom albumu „The Footsteps Of God“.

 

U 289. emisiju kršćanskog rocka dolaze nam Australci iz kršćanskog trash 
metal banda GRAVE FORSAKEN! - poslušaj, ako stigneš - i odvrni kol'ko mogneš
jače, da probudiš i susjede!

Klikni i poslušaj

 

Dobri Bog Te blagoslovio!

pozdravlja p. anto

Pregledajte ostale emisije

Scroll to Top