U ono vrijeme:
Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: „Evo Jaganjca Božjega!“
Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: „Što tražite?“ Oni mu rekoše: „Rabbi“ – što znači: „Učitelju – gdje stanuješ?“
Reče im: „Dođite i vidjet ćete.“ Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: „Našli smo Mesiju!“ – što znači „Krist – Pomazanik“.Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: „Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!“ – što znači „Petar – Stijena“.
[ Iv 1, 35-42 ]
Prvi put u 13 godina, otkako vodim emisije kršćanskog rocka, i dopisujem se s drugim rockerima, izmjenjujući mišljenja o starim dobrim – al’ i onim nadolazećim i novim kršćanskim bendovima, prekjučer u subotu večer, prvi put da sam doživio neugodnost.
Ovako sam bio počeo dopisivanje s tim nekim likom iz Srednje Amerike – točnije iz Kostarike, a koji ima svoju web stranicu s kršćanskim bendovima.
Prije skoro godinu dana bio sam ga zamolio, da stavi i naš kršćanski bend „Glasnici nade“ na svoju web stranicu, poradi promocije kršćanskog rocka, a tim više da slušatelji vide, da se i u Hrvatskoj svira i sluša kršćanski rock.
I pošaljem ja naš zadnji album „Dominik o.k.“ – i čekam, čekam skoro godinu dana da on to stavi, kako je bio obećao – ali ništa.
I konačno u subotu večer, javim se još jednom na njegovom mail: jacobfolk40@gmail.com
Hej, Jacob,
Pozdravljam Vas iz Hrvatske. Prije skoro godinu dana napisao sam Vam mail i poslao naš zadnji studijski album. Napisao sam i nekoliko riječi o nama, nadajući da ćemo naći mjesta na Vašoj web-stranici, kako bi slušatelji širom svijeta vidjeli – da se kršćanski rock svira i u Hrvatskoj.
Kažite mi: je li nešto nije u redu? – ili možda vam naš album ne odgovara, ne uklapa se u vaš koncept rada?!
Nije prošlo ni sat vremena, kad stiže mi odgovor:
Vaša glazba je na drugom jeziku, nije engleski; a čini se da je Dominik svetac Katoličke crkve? – Je li tako?! Da, meni to predstavlja problem, jer ne vjerujem u štovanje svetaca. – Ne vjerujem u molitve svetima.
U Bibliji smo poučeni u 1. Poslanici Timoteju 2, 5: „Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus“. – Dakle, između nas i Boga postoji samo jedan posrednik, a to je Isus Krist.
Također, u Evanđelju po Luki, u 11. poglavlju, kad su učenici zamolili Isusa da ih nauči moliti, On ih je naučio moliti se Ocu – a ne majci, molitvu: Oče naš…
Spasenje je također povezano i ovisi o tome, koga prizivamo, zazivamo ili molimo, kako se vidi u Poslanici Rimljanima 10, 13: „Jer, tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se“.
Ne možemo, dakle, zazivati ime ljudskih bića i očekivati da će nam Bog odgovoriti, jer mi se tako klanjamo stvorenju – a ne Stvoritelju – Isusu.
– Ja zanijemio. – Čitam još jednom i sve ne mogu vjerovat’! – Da kršćanin-vjernik, i još slušatelj kršćanske rock glazbe, može razmišljat na ovakav način?!
Kad sam se malo sabrao, sjednem i napišem nekol’ko riječi:
Poštovani Jacob,
Hvala Vam na Vašem odgovoru.
Znači zapravo da u tome leži problem i pravi razlog, zašto nije bilo mjesta za naš kršćanski-katolički bend „Glasnici nade“ na vašoj stranici.
Više od 30 godina sam svećenik, a k tome pripadam dominikanskom Redu, koji je utemeljio sveti Dominik, Španjolac, i ponosan sam na moj bijeli habit Reda propovjednika. Čitav svoj život, otkako znam za sebe, slušam rock glazbu – a kao student-bogoslov i kao svećenik počeo sam slušat’ kršćanski rock.
Pri tom nikad nisam gledao, kojoj od kršćanskih zajednica neki band pripada, na koji način ispovijeda svoju kršćansku pripadnost. Bitno mi je bilo samo jedno: vjera u križ i u nauk Isusa Krista, jer taj nas znak i ta vjera nas sve povezuju.
Punih 13 godina vodim emisiju kršćanskog rocka „Oni rokaju za Gospodina“ na najslušanijem kršćanskom-katoličkom radiju u Hrvatskoj. Preko te emisije upoznao sam se i povezao s mnogim kršćanskim rock bendovima, upoznao veliki broj slušatelja emisije, koji se javljaju od posvuda po svijetu.
Nažalost, Vi ste prva osoba, na koju sam naišao, a koja je počela pravit’ problem, tamo gdje ga u glazbi ne bi uopće smjelo bit’.
No, Vi ste gazda na svojoj web stranici – i imate pravo.
Žao mi je samo, što sam Vas uopće pitao. Neću više. Maknut ću se. Ali, da znate, u prvoj radio emisiji upozorit’ ću sve slušatelje, da u širokom luku zaobiđu Vašu web-stranicu, jer vidim da ste itekako isključivi – posebno prema katolicima.
I na kraju, da vam reknem još nekoliko riječi, na Vaše razmišljanje o svetima i o zagovoru svetih – a na što sam ja kao kršćanin-katolik posebno ponosan; i još više na čašćenje Blažene Djevice Marije, koja je Bogorodica, Majka Božja.
Ne znam gdje ste Vi tu teologiju učili, niti znam kojoj kršćanskoj zajednici pripadate; iskreno ni ne interesira me, ali evo nekoliko mojih razmišljanja na one vaše riječi.
Prvo jedno pitanje: je li Vi uopće znate, gdje su se događala prva okupljanja kršćana? Na kojim mjestima?
U vrijeme progona kršćana, u Rimu i diljem rimskog carstva, kršćani – jer se nisu smjeli pokazivat’, ni sastajat’ u javnosti, dolazili su na grobove mučenika, u katakombe – i tamo su se molili, tamo su slavili euharistiju.
Na tim mjestima se Crkva zemaljska sastajala, i u molitvi se sjedinjavala s Crkvom nebeskom, tj. u molitvi zajedno sa svetima.
I dalje nadodam još nekoliko redaka o stavu i nauku prema svetima, kako ga nalazimo u Pavlovim poslanicama i u djelima sv. Augustina.
Ubrzo nakon tog mog odgovora, stigne novi po-duži mail, u kojem on na kraju kaže ovako – tipično protestantski: Ne slijedite ono što čovjek govori sa svojim tradicijama i naukama o čovjeku; nego slijedite ono što je zapisano u Bibliji – i Bog će vam dati duševni mir i mir u vašem srcu. Na kraju, bit će jedino što je Krist napisao u svojoj riječi i oni koji su to provodili u djelo. Ja mu na to kratko odgovorim: Jedno od dobara koje Katolička crkva ima jest sigurnost božanskog vodstva, tj. sigurnost da će ona vjerno i nepogrešivo baštiniti što je primila od Isusa. Ta baština se naziva tradicija – i svako argumentiranje nauka poziva se na tradiciju Crkve. – A tu tradiciju prenosi Papa i cjelokupna Crkva. Katolička crkva je već 2.000 godina među nama, i njezin nauk i njezinu tradiciju slijedim. – Vi slobodno ostanite dalje u svome, a ja ću nauk Katoličke crkve dalje vjerno slijediti.
I tu sam prekinuo svako daljnje dopisivanje s Kostarikom. – Hvala, ne trebam! I tu sam prekinuo svako daljnje dopisivanje s Kostarikom. – Hvala, ne trebam!
Noćas Ti u goste dovodim kršćanski američki Death Metal band iz daleke Pennsylvanije; odzivaju se na ime „Dominus Meus“ - „Gospodin moj“. – A sve ostalo kazat' će njihove pjesme.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto