Reče Gospodin Mojsiju:
„Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce:
Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.“
[ Br 6, 22-27 ]
Kao svećeniku i kao voditelju Misije, kakva je ova u Hamburgu, itekako su mi važne ruke mojih vjernikâ, ruke koje su privrijedile i s teškim naporom zaradile novac koji sada daruju za postradale u potresu.
– Zašto ovo govorim?!
Zato što su već prvog dana, odmah nekoliko sati nakon potresa, stavljeni na razne fejs profile brojevi deviznih računâ i razni drugi poticaji, na koje se kao može uplatit’ prilog za pomoć.
Hrvatska katolička misija Hamburg nije isti tren reagirala; nije iz razloga, što sam se prvo posavjetovao s mojim Provincijalom – na koji način ćemo kao Misija djelovati?!
Tek kada sam od njega dobio upute, na koji način će sve zajednice „Hrvatske dominikanske provincije“ djelovati, tada smo krenuli korak po korak: na našim portalima objavili smo put i način djelovanja nas kao Misije.
Naravno da smo kroz to vrijeme zasipani upitima onih dežurnih zabrinutih, kojima je kao dobro hrvatskog naroda i svih postradalih jako na srcu – i što sad mi tu kao čekamo? Zašto ne reagiramo?!
Teško je uopće s takvim likovima razgovarat’, a kamo li pokušat’ im objasniti, koliko su meni kao svećeniku – i kao voditelju jedne Misije, kakva je ova Hamburška – koliko su mi važne ruke mojih vjernikâ, koje su teško radeći, privrijedile novac, koji sada žele darovati onima kojima je potrebniji nego njima.
Što oni uopće znaju o dijeljenju Svete Pričesti, i kad prvo pogledam u oči svakoga vjernika koji dolazi primit’ Tijelo Kristovo – a onda u dlan, dok im spuštam hostiju na ruku, i pri tom se sjećam njegova il’ njezina imena, sjećam se obitelji iz koje dolaze – i Bogu zahvaljujem za sve njih.
I dok im stavljam Isusa na dlan, izgovarajući – „Tijelo Kristovo“, i slušajući njihovu potvrdnu vjeru, izgovorenu u riječi „Amen“, ja dodirnem njihovu kožu na rukama i vidim njihove žuljeve – kod mnogih skoro krvave od rada; kod ženâ osjetim kožu izjedenu od deterdženata, jer znam da čiste tuđe urede nakon što završe onaj prvi dio radnog dana. To čišćenje, to rade uvečer – kao drugi posao, kako bi privrijedili još nešto za svoju obitelj.
– I kakav bih to ja bio svećenik, kakav čovjek uopće, pa da iznevjerim njihovo pouzdanje u mene, s kojim oni daju svoj novac, i žele da taj novac stigne u ruke onih koji su trenutno u većoj potrebi od njih samih!
To su moje brige, koje su pridošle na sve ono drugo što kao voditelj Misije ionako svakodnevno imam, brige s kojima liježem i ustajem. – Zato ne bih želio nakon svega imati nemirnu savjest, nego želim svakome, kao i dosad, bez srama moći pogledati u oči.
I 285. emisija kršćanskog rocka odisat će Božićem i lijepim Božićnim pjesmama. U goste sam pozvao jednog dobrog momka, rođenog Sarajliju a koji evo već godinama sa svojom obitelji živi u Hamburgu. Slušat ćemo njegovu priču, čak i nekoliko pjesama, koje je on otpjevao uz gitaru. - Njegovo ime je Drago Lujić; on će nam u ovoj noći pričat' svoju priču.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
