U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“[ Lk 1, 39-45 ]
Pratio sam i ja kroz ove dane naše sjajne rukometašice, ali svaki put bi’ tek nakon završene utakmice pogled’o na YouTube kratku snimku s golovima i najinteresantnijim trenucima. Jako sam se radovao njihovom osvojenom 3. mjestu i brončanoj medalji.
Ta radost, to mladenaštvo, to je ono nešto što je krasilo njihovo zajedništvo i igru mladih Hrvaticâ na rukometnom prvenstvu u Danskoj.
Posebno mi se svidjela njihova iskrenost, dok su pričale o onim malim flekama ispod ove kape nebeske, selima i prigradskim naseljima, koja mnogima ne zvuče nimalo poznato (k’o što nisu ni moji Brajkovići), ali koja su za njih važnija od bilo kojeg imena grada ili nekog drugog centra svijeta.
Kako napisa novinar: „Malo sjevera, pa malo zapada, pa juga i nešto istoka… – Uglavnom, naše rukometašice su, baš kako i priliči, pokrile cijelu Lijepu našu. Čak i malo izvan nje budući da je Ćamila Mičijević rođena u njemačkom Heidenheimu, a odrasla u Mostaru.“
A onda ono najbolje, od naše hvatačice živih lopti Tee Pijević, koja otvoreno kaže: molim vas, napišite da sam iz Stabline; tamo sam rođena – a ne u Makarskoj, kako se priča.
Svaka čast, Tea! – Uvijek sam to cijenio kod ljudi, da se ne srame svoga mjesta, ni svoga zavičaja! – Jer, kol’ko god da je neznatan i malen, što ima ljepše od njega ispod ove kape nebeske?!
O malenosti i neznatnosti jednog mjesta u Judeji, a u kojem se dogodio susret dviju žena, susret o kojem se i danas – 2.000 godina kasnije govori, o tome je riječ i u Evanđelju koje Ti šaljem kao najavu noćašnje 283. po redu emisije kršćanskog rocka.
U moj školski kolega iz visočkih dana, fra Iko Skoko, on mi je bio tog jednog
momka sa Širokog doveo u moju sobu u Zagrebu. - Bio sam tada još student, i
soba mi je bila puna audio kaseta i glazbenih ploča. Uđe taj momak s fra Ikom
u moju sobu, i slučajno su mi na stolu stajale dvije kasete od 'ercegovačkog
fratra fra Šite. - Znam da je bila ona „Vučljiva vremena“ i ona prije
nje: „Svojoj zvijezdi“. Pričamo mi sad o nečemu, i dođemo i na temu fra Šito
Ćorić.
- I ja da se kao malo opravdam, kažem: znaš, ja ti njega baš nešto previše i
ne slušam, ali to sam dobio… Da, da, prekine me tada taj Rođeni sa Širokog,
i rekne: da, da, fra Šitu kao nitko ne sluša, a svi imaju njegove kasete - i
to ne jednu, nego više njih. Ušutio sam na to i samo rekao: jest, u pravu si!
Zato ćemo noćas predstaviti njega - fra Šimuna Šitu Ćorića, jednog običnog
'ercegovačkog franjevca – naravno, najviše onu njegovu glazbenu stranu. A sve
ostalo, čime se fra Šito bavi, to nek' predstavljaju neki drugi, kompetentniji
od mene.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
