U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:
„Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.
Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’
Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’
A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’
Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’
Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’
Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“
[ Iz Mt 25, 31-46 ]
Riječi škotske himne – „Abide With Me“ / Ostani sa mnom“, napisao je Henry Francis Lyte godine 1847.; pisao ih je dok je umirao od tuberkuloze. – Nakon što je napisao ove riječi do kraja, proživio je još tri sljedeća tjedna.
Kao i u hrvatskoj himni „Lijepa naša“, u kojoj se pjevaju samo prva i zadnja strofa – tako je i u škotskoj himni „Abide With Me“.
Evo originalnog teksta iz prve i zadnje strofe:
Ostani sa mnom, noć se brzo spušta
Tama me sveg obuzima; Gospodine, ostani sa mnom!
Kad mi nitko drugi pomoć ne može, i kad utjehu ne nalazim,
Pomozi meni slabom, ostani sa mnom!
Drži svoj križ ispred mojih sklopljenih očiju
Sjaji kroz tminu i upravi moj pogled nebu,
Jutro se nebesko rađa i razgoni tamne sjene zemlje
U životu i u smrti, Gospodine, ostani sa mnom!
Ponavljam ove riječi, čitam ih još jednom u sebi, i sve si mislim: ti škotski navijači, u svojoj razularenosti i pijanstvu, je li oni uopće razumiju – to što pjevaju? – I kako su svete ove riječi iz njihove himne; riječi pouzdanja, riječi oslanjanja na Gospodina?!
I pred očima mi se oslika čitava škotska povijest, od pripadnosti Katoličkoj crkvi, iz vremena Williama Wallacea i Roberta Brucea, kad se Škotska borila za svoju neovisnost – pa sve do protestantizma, do odbijanja svega što je Papinsko, Rimsko, do prianjanja uz Kalvinizam, a sve pod tutorstvom Engleske.
Uvjeren sam da nisu Škoti nimalo svjesni svetosti riječi iz svoje himne, kad vidim posvuda po prostranstvima njihove lijepe zemlje, u što su pretvorene crkve, nekadašnje Katoličke katedrale – od kojih je na mnogim mjestima ostalo tek nekoliko zidova koji strše kao nijemi svjedoci prošlosti i nekadašnje pripadnosti Katoličkoj crkvi.
Nekada slavna Škotska, gdje je cvjetalo katoličanstvo, danas se okrenula europskom trendu koji se sve više širi, i koji nema – nit’ želi imat’ osjećaja za sveto.
Vrijednost čovjekova standarda svela se na njegovu kupovnu moć, a sloboda se mjeri oslobođenošću od podlaganja bilo kakvim zakonima i pravilima.
Zato mi ovaj današnji svijet sve više sliči jednom velikom smetlištu, prepunom strvinara koji – po kojekakvim avangardnim kazalištima, reality show-ima, po nogometnim stadionima, u svijetu zabave, u političkim borbama za prevlast, kroz divlji kapitalizam, kroz javne rasprave o slobodama i pravima čovjeka – gaze bisere kršćanske duhovne kulture, jer im je jedini kriterij postao njihova proždrljivost!
Današnji čovjek nije kadar prepoznati bisere-svetinje, niti želi otkrivati pravu svetost života. Zaboravio je sa strahopoštovanjem klanjati se svetomu. – Postao je pohlepan, a pohlepa čovjeka čini divljim. Gazi i pljuje svetinje koje su ga othranile i od-školovale.
Mene dominikanca-svećenika, koji sam aktivan u pastoralu, posebno žalosti odsutnost poštivanja svetoga, a koja zna bit’ prisutna u crkvama tijekom slavlja vjenčanjâ, prvih pričesti, krizmi, krštenjâ. – Upravo je jezivo koji puta sudjelovat’ na misama u kojima su nazočni ljudi koji uopće nisu svjesni, nit’ žele razmišljat’ o svetosti trenutka i mjesta u kojem se nalaze. Bilo je takvih trenutaka kad sam, stojeći na oltaru, osjećao se i ponižen i ne-moćan.
Glazbeno gledano, i ova noćašnja emisija kršćanskog rocka (279. po redu)
bit će nastavak prošle dvije emisije, kad smo slušali zvuk velikih rock
i metal hitova današnjice, koje je Pastor Brad prepjevao u čast i slavu
Gospodinu Isusu.
Noćas činimo zadnji, tj. treći korak u društvu s Pastorom Bradom, preslušavajući njegov album: „Highway 2 Heaven“!
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
… a sve ostalo, pusti Pastoru Bradu – i meni!
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
