„Kraljevstvo je nebesko kao kad deset djevica uze svoje svjetiljke i iziđe u susret zaručniku.
Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.“
„Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’“
„Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“
[ Mt 25, 1-13 ]
Toliko je križeva – drvenih i kamenih – podignuto uz auto-putove, uz ceste kroz naselja i kraj željezničkih prijelazâ; toliko osmrtnicâ na banderama, na autobusnim i tramvajskim stanicama… – sve nas to podsjeća, kol’ko je zapravo smrt prisutna u našem životu, i kol’ko smo joj svi mi iz dana u dan bliži.
Gledam njegov nasmiješeni lik na osmrtnici; križ i crtež dalekih planina na obzoru, k’o da gledam Vlašić – a ispod križa njegovo ime: Robert Andrić. – Čitam godine: Bože, pa imao je tek dvadeset jednu.
– Ispod imena stoje riječi lijepo napisane, na njemačkom jeziku:
Wenn ihr an mich denkt, seid nicht traurig.
Erzählt von mir und traut
euch ruhig zu lachen.
Lasst mir einen Platz zwischen euch,
so wie ich ihn im Leben hatte.
Dragi naši najmiliji, rođaci, prijatelji, susjedi, poznanici…
Hvala vam na podršci i utjesi u ovim najtežim danima našeg života. Hvala na svakoj misli, molitvi, poruci, razgovoru, zagrljaju, svakom pogledu bez riječi…
Hvala Bogu dobro smo, jer čvrsto vjerujemo da je njegova duša pronašla mir, tamo gdje je otišao; a vi svi nam dajete snagu da nastavimo dalje, noseći svoj križ, usprkos svoj silnoj boli, još jači i hrabriji.
Ove riječi nek’ budu poruka svima vama koji ste našeg Robija poznavali, jer sigurna sam da ćete ga u ovim riječima prepoznat’ – i lakše prihvatit’ njegovu odluku.
Hvala vam od srca… –
– tako je napisala Mama † Roberta Andrića na svom fejs profilu, na kojem je objavljena osmrtnica s njegovom slikom.
Tata je samo plakao kad je čuo, da ćemo se sjetit’ njegovog Roberta u ovoj noćašnjoj emisiji na HKR-u.
Prerani odlazak, nedorečenost, onostranost, drugi svijet…
– sve je to njemački pjesnik Michael Ende opisao u svojoj pjesmi ovako:
Ima jedno jezero na tom „Drugom svijetu“
u kojem su skupljene sve suze
koje je treb’o netko isplakat’ – a nije.
I jedna dolina ima tamo,
u kojoj se čuje smijeh
koji se trebao čut’ ovdje – a nije.
Ima jedna kuća, jedan dom je tamo
u kojem kao djeca – zajedno žive
sve one misli koje smo trebali ovdje mislit’ – a nismo.
I cvijeće cvjeta,
cvijeće ljubavi,
koje smo trebali ovdje darovat’ – a nismo.
Kad jednom dođemo na taj „Drugi svijet“
sve ono tamno zasjat će k’o sunce.
Jer tamo nas čeka sve ono,
što nam se ovdje činilo ne-mogućim.
U noćašnjoj 276. emisiji kršćanskog rocka nećemo slušat' samo jedan kršćanski
bend, nego više njih; čak ću ubacit i po-koju pjesmu svjetovnih glazbenika,
ali čije melodije i riječi upravljaju naše misli k onostranosti. Bit će tu
i Claptona i Pretty Maidsa; ali i veliki broj kršćanskih izvođača.će ova
noćašnja emisija bit' i lijepa, i tiha, i tužna; zajedno ćemo i plakat',
i sjećat' ćemo se, i bit' radosni… - jer sve je to sastavni dio današnjeg
- „Dušnog dana“.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
… a ostalo pusti meni!
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
