… u 275. emisiji kršćanskog rocka pričat ću o posljednjoj zakonitoj kraljici Bosne – Katarini Kosači; svirat će vis Jukić (pjesme s albuma ‘Povratak’)… – ako stigneš, poslušaj!

 

U ono vrijeme:

Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: „Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?“

A On mu reče: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed.

Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.“

[ Mt 22, 34-40 ]

Ti koji si mlađi, Ti se ovoga ne možeš ni sjećat – i nemoj žalit za tim. Kaži samo: Bogu hvala, nek’ me je to mimoišlo. Tko zna, što će drugo doć’ na Tebe?!
Ti koji si stariji, pokušaj se makar u mislima vratit u prošlo stoljeće, točnije u godinu 1980.; prisjeti se nečega što je u toj godini Tebi život značilo.
Mjesec je svibanj, početak lipnja; završavali sam 2. razred srednje škole u Visokom. – Mi đaci „Franjevačke klasične gimnazije“ iza sebe tek bili ostavili upad jugo-agenata i milicije u naše razrede, dok smo bili odsutni za uskrsne praznike. – Ušli u naše prostorije i sve nam pretresli. Sve što je moglo i slutit’ na ‘rvacko – sve su nam odnijeli.
Kod jednog su našli hrvatski grb kao privjesak za ključeve, kod drugog ispisanu pjesmu: „Ustani, Bane“, kod trećeg: „Krvav Vrbas kraj Bugojna teče“… – sve to pokupili i odnijeli. Pretresli naše pultove u učionicama sve do zadnjega, u kojima smo mi držali naše ondašnje kompjutore: bile su to naše olovke, šiljila i gumice.
Kod onih kod koji su kao nešto bili našli, sve su isprevrtali i odmah javili mjesnoj miliciji da ih odu kod njihovih kućâ uhapsit’. – Neke su, dok su putovali vlakom prema jugu, prema Ercegovini, već na ulazu u Mostar odvojili.
K’o mačiće kad ih se potrpa u vreću i baci ih se da ih rijeka odnese; k’o male psiće koje je netko bezdušno bio odvojio od njihove majke, a koje smo našli ostavljene dok smo se prošle godine penjali od Pokrajčića na Pješčaru, tako su oni odneseni iz naših životâ – i ne-tragom nestali.

– A tek smo bili zakoračili u život. I danas se tih dana s tugom i bolom sjetim.
I onda mi netko počne šuplju, kako nam je prije bilo dobro, i ‘ko upali svjetlo…
A, kažem Ti, sve su znali o nama: i kako dišemo, i na koju stranu se okrenemo kad legnemo u krevet.
Među nama, đacima iz sjemeništa, i tu su oni imali svoje doušnike koji su im otkrivali sve: i kad liježemo – i kad ustajemo, i kad ćemo kućama – i kad će razredi bit’ pusti. – Zato su nas i mogli tako držat’ na oku.
Al, neise sad to; htio sam Ti pričat’ nešto posve drugo.
Ovo je upalo k’o Pilat u Credo. – No, nekako sam mor’o uć’ u novu emisiju kršćanskog rocka, 275. po redu.

Te, dakle, godine 1980. – mjesec svibanj je bio; mi krenuli s dvojicom fratara na izlet: fra Filip, Boginja je iš’o s nama i fra Vjeko Matić, naš 3. prefekt.Rano ujutro krenuli smo vlakom iz Visokog do Podlugova; tu ćemo presjest’ za Vareš, a onda dalje pješke preko planinâ – do prelijepog grada Bobovca, naše bosanske kraljevske prijestolnice. Popodne ćemo se spustit’ u Kraljevu Sutjesku.

No, krenimo redom, korak po korak…

Jučer smo proslavili spomen na posljednju zakonitu kraljicu Bosanskog kraljevstva; 
jučer je bila godišnjica njezine smrti. Noćas u 275. emisiji kršćanskog rocka,
tome ćemo se vratit' svega toga ćemo se sjećat'. Slušat ćemo „vis Jukić“ i njihove
pjesme s albuma „Povratak“, iz godine 1996. S pjesmama i s ovim što ću Ti pričat,
zajedno ćemo se vratit Bobovcu, Kraljevoj Sutjesci i kraljici Katarini Kosači.

A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod

 

… a ostalo pusti meni!

Dobri Bog Te blagoslovio!

pozdravlja p. anto

Pregledajte ostale emisije

Scroll to Top