U ono vrijeme:Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: „Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?“
Znajući njihovu opakost, reče Isus: „Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!“
Pružiše mu denar. On ih upita: „Čija je ovo slika i natpis?“
Odgovore: „Carev.“ Kaže im: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“
[ Mt 22, 15-21 ]
Već sam to stoput dosad rek’o i napis’o, da sam srednju školu završio u „Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji“ u Visokom; to će reći da sam na one tamo vidike oko grada Visokog, iz dvorišta franjevačkog samostana gled’o pune četiri godine – i nisam vidio ništa-ama-baš-ništa neobično.
Svake subote dvojica naših profesorâ (fra Jozo i fra Filip) vodili su nas, zapravo tjerali nas na šetnju. Nakon što bi subotom završila nastava, izmolili bi Anđeo Gospodnji, ručali i krenuli na šetnju – svi odreda.
– Oćemo li i opet na onu najvišu uzvisinu, koja se zvala „Visočica“?! – A gdje drugdje?!
I tako pune četiri godine, kroz cijelo vrijeme našeg školovanja, penjalo se nas stotinjak i nešto đaka Franjevačke klasične gimnazije s raznih stranâ na tu uzvisinu – i da nitko nikada nije primijetio ništa posebno, neobično!
Prije nas – isto tako, stotine, tisuće đaka; čitavo jedno stoljeće koračali su sjemeništarci tom istom stazom, na to isto brdo-uzvisinu – i nikada nitko ništa.
I ne samo mi! – U samom mjestu Visoko, ljudi su se rađali i umirali, s pogledom na uzvisinu iznad te bosanske kasabe, proživjeli čitav svoj životni vijek – i ništa nisu primjećivali, ili barem nisu o tom govorili.
– A onda u mjesecu travnju godine 2005., dođe jedan čovjek prvi put u Visoko, zaustavi se – digne svoj pogled iznad grada i kaže: ono brdo, kako se već zove, ono nije prirodno! Ono je nečija ruka napravila! – Ono mora bit’ piramida!
I tako je krenula ta priča – ne samo o jednoj, nego o čitavoj „Dolini piramidâ“ – i onoj najvećoj među njima i najvišoj na čitavome svijetu – „Piramidi Sunca“.
Evo već 15 godina od te priče taj čovjek ne odustaje; ime mu je dr. Semir Osmanagić.
Tommy Johannson je trenutno gitarist „Sabatona“; prije toga vodio je svoj vlastiti bend „ReinXeed“, koji sam već predstavljao u emisijama kršćanskog rocka. Taj svoj nekadašnji matični bend, Tommy je preimenovao u nešto novo, što u ovoj noći odjekuje iz naših zvučnika – to je bend „Majestica“, i njihov novi album „Above The Sky“.
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
… a ostalo pusti meni!
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
