U ono U ono vrijeme Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama:
„Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi.
Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.“
[ Mt 22, 1-14 ]
Mislio sam uvijek da je problem u meni, da ja to ne znam, da nemam dara za to; jednostavno da nisam rođen za takvo što – iz-organizirat’ i napravit’ slavlje na koje bi se svi odazvali i koje bi svima bilo po volji.
– A onda, kad sam pročit‘o riječi iz Matejeva Evanđelja jučerašnje nedjelje, a koje smo i malo prije čuli, vidio sam da i kralj iz Isusove prispodobe istu muku muči, da i njemu to jednako teško ide od ruke.
No, ajd’ da Ti ispričam, kako je to bilo i što sam ja doživio, pozivajući – ne bilo koga, nego prijatelje, drage ljude, poznanike… – i ne na bilo koje slavlje, nego na promociju našeg novog CD-a!
Godine 2010., moj brat Jadranko i ja izdali smo naš novi CD – „Dominik o.k.“. – Radili smo na njemu više od dvije godine. Ćeha nam pomagao od početka do kraja. Ubili se od pripremanja, pazili na svaki detalj. Napravili dobar omot u obliku križa, uzeli vrhunskog dizajnera. Potrudili se iznad svojih mogućnosti, istrošili se skroz.
Uz audio CD upakirali smo još i DVD, na kojem je bio kratki dokumentarni film o našem kršćanskom rock projektu „Glasnici nade“, kojeg je vrhunski uradio Matija Pavlić. – Ma, jednostavno, kažem Ti: ja se ni danas, deset godina kasnije, ne sramim nikome ponudit’ taj naš uradak. – Iako ga više nikom ni ne nudim, jer mi je ostalo još par primjeraka, od 1.500 komada, kol’ko smo ih imali.
– No, to sad nije bitno. Pričam Ti, kako je išlo dalje to s promocijom.
Skoro pola godine unaprijed, ja s Korčule – gdje sam bio na službi – pošaljem pozivnice na više od pedeset adresa: dođite, glavna promocija CD-a bit će u Zagrebu, u našem dominikanskom samostanu na Pešćenici, Ivanićgradska 71.
– Više od 50 njih, sve sami rockeri, k tome dragi ljudi, veliki prijatelji – barem sam ja tako mislio. – Pošaljem svima kao dar novi CD, lijepo upakiran dodatno u papirnatu vrećicu – i dopišem još rukom: bilo bi mi drago da se vidimo na promociji CD-a!
I konačno, došao taj dan promocije; subota, 30. listopada 2010. – A dan-dva prije odradimo još i medije: radio, televiziju – sve koji su nas htjeli promovirat’. Najavimo promociju i u obje naše dominikanske župe u Zagrebu – na Koloniji i na Pešćenici, oblijepimo plakate po Zagrebu, onoliko kol’ko smo mogli i smjeli, jer ne smiješ ni plakat zalijepit’ bilo gdje.
– I meni, i mom starijem bratu Jadranku činilo se sve i više nego idealnim.
Jadranko iz Varaždina dovez’o razglas, Matija i Vedran postavili kamere, napravit ćemo i video snimku promocije za novi DVD, naštimali se dobro na generalnoj probi… – ma sve 5.
– Ulaz je besplatan, bit će mogućnost prodaje CD-a, za one koji budu zainteresirani.
Reknem Ćehi i Zidaru, koji su nam došli pomoć’ odsvirat’ pjesme na gitarama: idem ja još na misu, a vi ostanite tu u dvorani. U pola osam otvorite vrata dvorane, nek’ ljudi polako ulaze, a ja se idem Bogu pomolit’ za dobar uspjeh promocije.
Predslavio ja svetu misu zajedno s p. Matom Bošnjakom (kako ga već zovemo ‘Medom’). – Crkva puna vjernikâ.
Sjećam se da smo tad’ blagoslovili i onaj lijepi tek postavljeni križ iza oltara u crkvi. – P. Mato na kraju mise još jednom najavi promociju CD-a, dolje u dvorani ispod crkve – na koju od pune crkve ne znam je li sišlo petero vjernikâ.
U obje župe, u kojima sam djelov’o kao svećenik skoro dvadeset godina – i Kraljica sv. krunice i Bl. Augustin Kažotić – svaka ima preko deset tisuća vjernika, a iz obje župe ne znam je li došlo na promociju sve skupa 30 vjernikâ! – Sama ta spoznaja počela mi je stvarat’ u želucu neku nervozu, muku.
Aj’, neise, dobro. – Siđem ja u dvoranu, ponovo uključim mobitel, koji sam bio isključio za vrijeme svete mise; kad počeše stizat’ poruke, jedna za drugom. – A promocija treba počet’ za 20-ak minuta.
Neki od njih sigurno sad slušaju emisiju kršćanskog rocka, al’ svejedno pročitat’ ću njihove poruke, pa nek’ se prepoznaju:
– Javlja mi jedan prijatelj da je mor’o odvest’ dijete na rođendan – i da neće doć’,
– drugi javlja da mu je žena završila na hitnoj,
– treći da je dobio strašne bolove u želucu,
– četvrtog zabolio zub – ne može doć’,
– peti prije sat vremena pao s ljestava i iščašio nogu…
Čitam sve ovo, i najprije ne vjerujem; mislim da se netko šali. Listam dalje poruke, ne vidim im kraja… – i stanem, nisam mog’o dalje. Ugasim mobitel; vidim da me Jadranko, Ćeha i Zidar gledaju; vide da sa mnom nešto nije u redu.
Kažem im: sve je ok, bi’ će sve dobro! – A muka mi u želucu, i sve osjetim kako mi se znoj slijeva po leđima.
Iziđem van iz prostorije, odem do WC-a, samo da se malo umijem. – Bacim usput oko prema dvorani, koja je već bila dobro popunjena – ali sve neki ne-poznati ljudi. – Drago mi bilo, kad sam vidio da su došla moja subraća dominikanci iz Kontakove – pretežno bogoslovi; došle sestre dominikanke iz Trnja, njih veliki broj. Među svima vidim i nekol’ko meni poznatih i dragih lica, mašu mi.Gospodin Antonio koji je prodavao CD-e digne obje ruke s ispruženim palčevima – i dovikne mi: super ide prodaja, otišlo dosad 150.
– Gledam ja to šareno društvo, gledam – i sjećam se k’o sad, da su mi glavom prošle upravo ove riječi iz Evanđelja: „Kraljevstvo je nebesko kao kad kralj pripravi svadbu sinu svomu“… – i nitko od uzvanikâ ne dođe! Nego dođoše oni deseti, oni s raskrižja i ulicâ… – Eto, to Ti je Kraljevstvo Božje!
– Mnogo je zvanih, malo izabranih!
U noćašnju emisiju Ti u goste dovodim opako dobar kršćanski bend iz Skandinavije, točnije iz Švedske; odzivaju se na ime „The Waymaker“! Samo njihovo ime, k'o što čuješ - „The Waymaker“ - značilo bi: graditelj putova, ili kad bismo to htjeli još jednostavnije kazat', rekli bi: „cestar“. Moto za svoje djelovanje uzeli su „The Waymaker“ iz proroka Izaije, gdje se u 58. poglavlju, u 12. retku kaže: „I ti ćeš graditi na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljenâ. Zvat će te popravljačem pukotina, i obnoviteljem cestâ do naseljâ.“ (Iz 58,12)
A Ti, sve što trebaš učinit’, jest – klikni na ovaj link ispod
… a ostalo pusti meni!
Dobri Bog Te blagoslovio!
pozdravlja p. anto
