U 269. emisiji sjećat ćemo se našeg prijatelja i dobrog Ćove – † Roberta Jurčeca Mühe…

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:

„Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?“

Kaže mu Isus: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.“

„Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.

A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.“

[ Mt 18, 21-35 ]

Prvi album kojeg je Robi u cijelosti odlupao u studiju, bio je naš drugi album od „Glasnika nade“, sada već davne ’92. – „Dođi Kraljevstvo Tvoje“.
Od tada smo zajedno prošli mnoge kilometre, svirali u Zagrebu, u Splitu; išli čak do Berlina; odnosili nagrade na „UskrsFestu.

Gdje god i što god je trebalo, Robi je uvijek i za svakoga imao vremena i snage: i s Ćehom i Zidarom u bendu „TriX“, i kasnije kad su se prozvali „Vulkan“; i u „Jagodama“ je Robi znao zasvirat’, često bez ijedne probe, jer sve te pjesme on je imao duboko u sebi.
I još 58 drugih bendova i projekata, posebno ovi zadnji bluzerski pokušaji, koje ja ne znam ni izgovorit’; Robi je uvijek i za svakog bio tu.

A onda, onog tužnog četvrtka, 9. srpnja (sad prije dva mjeseca), navečer oko 20.00 sati nazvao me Ćeha, i jedva mi je kroz plač uspio reć’ da je pogin’o Robi! 

Na ispraćaju, na zagrebačkom Krematoriju, u srijedu 15. srpnja u 14.00 sati, lijepo je govorio Pišta, pjevač i gitarist iz rock grupe Hard Time, dugogodišnji Robijev prijatelj.
Ja sam kao svećenik vodio sprovodne obrede onako kako sam najbolje znao i koliko sam se mogao više suzdržati da me osjećaji ne obuzmu.
U našoj župnoj crkvi Kraljice sv. krunice, gdje smo popodne imali svetu misu zadušnicu za † Robija, jedva sam nakon mise uspio nagovorit’ Febu da makar u crkvi iziđe pred oltar i rekne nekoliko rečenica za našeg Robija. – Jer Febo je sve to organizirao, najviše je podmetnuo leđa, zajedno sa Saletom, s Pištom, s nećakom Goranom i ostalom Robijevom rodbinom.

U 269. emisiji kršćanskog rocka, koju u potpunosti posvećujem prerano preminulom i dragom prijatelju Robertu Jurčecu, slušat ćemo pjesme koje je on volio slušati, kao i one u kojima je kao vrsni bubnjar on odlupao bubanj.

Pričat ću vam cijelu emisiju o Mühi i o Riječi Božjoj iz Evanđelja jučerašnje nedjelje.

 Držeći se Robijevog životnog mota: i’m living on an endless road, around the world for rock n roll, započet ćemo s pjesmom s novog albuma metal benda „Primal Fear, u kojoj Ralf Scheepers iz dna duše vrišti ono u čemu ja itekako prepoznajem Robijev život.

Dragi Müha,
za svu tvoju dobrotu, i za to što si nama mnogima bio svjetlo na raskrižjima naših života; bio si nam sol koja je davala okus bljutavosti ovog života;
– za sve neka ti Gospodin bude vječna nagrada!
Počivaj u Ljubavi Božjoj!

… a ostalo pusti meni!

Dobri Bog Te blagoslovio!

pozdravlja p. anto

Pregledajte ostale emisije

Scroll to Top