U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.
Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti.
U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.“[ Iv 14, 15-21 ]
Lijepo li je Livanjsko polje o kojem mi Livnjaci ovdje u Hamburgu znaju često pričat’. Ne možeš se nadivit’ toj ljepoti… – Pa onda vrleti Cincara, kojima u svoj svojoj slobodi, već pola stoljeća jure divlji konji, koji su već postali raspoznajni znak cijelog tog Livanjskog kraja.
No, nisu oni izvorno bili nikakvi divlji konji, nego su to potomci pitomih konjâ, koje su njihovi vlasnici – dolaskom mehanizacije – prije više od pola stoljeća počeli puštat’ na slobodu, u ta prostranstva trave između Livna i Kupresa – da sami brinu o sebi.
Još uvijek ih domaći ljudi dođu pogledat’, posebno zimi, kad zapada snijeg, pa im donose hranu i sol.
Ali, život nas je naučio, da i među ljudima ima svega, pa tako i ovdje. – Kol’ko god da jedni te divlje konje paze, brinu o njima – drugi su im opasnost.
Zato je grad Livno mor’o zaštitit’ te konje, i to prvenstveno od ljudi; ne, dakle, od prirode, ne stradavanja od vuka i drugih zvjeri, nego zaštitit’ ih zbog ljudi – krivolovaca.
Točno je, govori jedan od čuvara-volontera, da su na nekim konjima vidljivi tragovi ugriza zvijeri, najčešće vukova. – I nastavlja priču, kako su spašavali jednu kobilu, dok se ždrijebila – i to je spašavali od napadaja vukova.
Pa opet, nisu vukovi najveći neprijatelji Livanjskim divljim konjima, nego čovjek! – Krivolovci su ozbiljno smanjili brojnost krda, ubijajući te životinje nekad onako iz zabave, a češće da prodaju njihovo meso Talijanima za salamu, il’ kao hranu za svoje pse.
– Strašno je to, kakav mrak u mnogim ljudima vlada, i u što se sve čovjek pretvori!
U 265. emisiju kršćanskog rocka, u goste sam pozvao kršćanski bend koji dolazi čak iz Francuske, da oni žestokim zvukom svojih gitara posvijetle svim našim noćima, da rastjeraju tamu iz našeg života.
„Inner Vision“ je njihovo ime. – Daj im šansu, odvoji malo od svoga vremena, ostavi samo za njih!
Sve što trebaš učinit‘, jest – klikni na ovaj link :
Ostalo pusti meni – i „Inner Vision“!
– A uskoro, jako uskoro, najavu za emisiju ćeš, ako Bog da, dobivat’ puno ljepše i drukčije i jednostavnije…
Samo još malo pričekaj, i daj se iznenadit’!
Dobri Bog Te blagoslovio!
