Iako znam da je vrijeme pisanja i dobivanja pisama, onih osobnih na ime i prezime, to vrijeme je daleko iza nas. Ipak, činjenica je i to je ono što nam danas fali. S mailom, i sa SMS-porukom to nije tako kao s pismom; pismo je ostavljalo na našem ljudskom licu i određeni trag. Samo primanje, a onda i čitanje pisma – to k’o da je u sebi krilo nekakvu čudnu snagu.
Uvijek kad nađem malo vremena, ili kad prekopavam po stvarima u svojoj sobi, naravno da rado pogledam i sva ona pisma pisana tko zna kad i tko zna čijom rukom. Obično mi čitanje tih pisama vrati osmijeh na lice. Čitajući neke stranice ne mogu ne biti tužan, jer se sjećam osobe i svega onoga što se s tom osobom dogodilo. – Ova ili ona rečenica mi se tada pokažu u potpuno drugom svjetlu, zbog čega cijelo pismo dobije potpuno drukčije značenje.
Jednako kao i kod mnogih drugih stvari, koje u našem životu svakodnevno činimo, isto je i kod čitanja starih pisama. Njihovo čitanje može bit’ itekako aktualno, napeto, a može ponekad biti i ona snaga koja će nas povesti dalje kroz život. Kod pisama je to puno drukčije nego li kod telefonskih razgovora, kod SMS-poruka; pisma naime mogu nadživjeti onaj trenutak u kojem su izrečena, jer riječi koje su zapisane i tako ostavljene na papiru, one dobivaju jedno izvan-vremensko značenje.
Momci koje sam u ovoj noći pozvao u emisiju kršćanskog rocka, nisu svi odreda deklarirani kršćani; jesu tek neki, i jesu opako dobri svirači! Razlog, zašto sam ih doveo u emisiju kršćanskog rocka, jest njihov prošlo-tjedni koncert ovdje u Hamburgu, kada su rokali žestoko, rokali su kršćanski! Rekoh tada sebi: ove moram imati u emisiji kršćanskog rocka. Totalna progresiva, hard rock kakav se rijetko sluša, rock koncert ne dobar – nego pre-dobar, kada se sve to skupi u jedno, tek onda ću izgovorit’ i njihovo ime: „Threshold“! – Za glazbene poznavatelje ne treba ništa više!
youtube:
