U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći.
Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“
On žurno siđe i primi ga sav radostan.
A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: „Čovjeku se grješniku svratio!“
A Zakej usta i reče Gospodinu: „Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.“
Reče mu na to Isus: „Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!“
Mi kršćani, mi bismo željeli nekakav znak – znak od Boga; željeli bismo nekakvu mjerljivu jedinicu, strelicu za pokazivanje pravca, koja će nam pokazat’ ispravnost našeg puta kroz život.
Al’, moramo bit’ jako oprezni s onim, što si mi često tumačimo i zamišljamo k’o nekakav „Božji znak“. – Jer naša želja za ispravnim putom, ta nas želja može vrlo lako odvest’ do situacije u kojoj ćemo reć’: „Ja želim vidjeti, ono što ću ja protumačiti kao znak – i što ja želim da Bog učini!“
Vjerujem da ste zapazili ovo naglašavanje riječi ‘ja’. – Uvijek kad naglasimo baš nju – tu malu rječcu „ja“, onda se javi bezbroj prigodâ da iskočimo iz tračnicâ, da skrenemo s puta i odlutamo ukrivo.
Mi kao kršćani često činimo jednu veliku grešku: onima koji nisu kršćani, nudeći im tzv. ‘prikrivene znakove’.
I nije onda nimalo čudno to, što mnogi koji nisu kršćani misle, kako je kršćanstvo sve više vjera za gubitnike!
Ne zaboravimo, da smo baš mi oni koji primamo Božju milost.
Mi znamo cijenu koju je naš nebeski Otac bio voljan platit’, kako bismo baš mi bili dio Njegove Obitelji.
Mi znamo da smrt, ma kako ona bolan prekid u našem životu činila, smrt nema onu konačnu riječ, kad je u pitanju naša budućnost.
Mi imamo podršku, prijateljstvo, svrhu i radost, jer Duh Sveti živi u nama.
Mi možemo otić’ bilo kamo i nastanit’ se bilo gdje na ovome svijetu – i uvijek ćemo naići, susrest ćemo one ljude koji će s nama dijelit’ istu vjeru i koji će se prema nama odnosit’ k’o prema članovima svoje obitelji, a sve zato jer smo „katholikos“ – sveopći.
Zato je itekako važno da konačno prestanemo prikrivat’ te znakove, koje nam je sâm Bog dao.
Kkršćanski metal bend koji sam u ovoj noći pozvao u goste, na njih ne treba trošit’ puno riječi, nego im treba dati sve vrijeme ovoga svijeta da pokažu svoje umijeće.
Nisam ih predstavljao još ni u jednoj emisiji kršćanskog rocka, nisam pustio nijednu njihovu pjesmu – a noćas njima dajem svih 70 minuta, jer oni to zaslužuju.
U ovoj noći predstavljam njihov 8. studijski album koji je 25. listopada ugledao svjetlo dana – dakle prije nekih desetak dana.
– „When All the Heroes Are Dead“ / „Kad umru svi heroji“, naslov je tog albuma, a njihovo ime je „Vision Divine“.