Sjećamo se 26. godišnjice pada Brajkovića i NAŠIH ubijenih ratnika na Bikošima!
Već je 26 godina u mom životu tako, svaki put kad započne mjesec lipanj.
Godišnjice su dani koji se svake godine ponavljaju. Ponavljaju se ti dani u našim životima i malo češće: i mjesečno, i tjedno, i nema dana da ne pomislimo na to. Ali svake godine u ovo vrijeme, „godišnjica pada mojih Brajkovića“ kad zakorači u moj život, vrati me u vrijeme prošlo.
– Baš zato, godišnjice i jesu razlog da se nečega sjetimo više, i da mislimo na to.
Svake godine kad – završava Gospin mjesec, svibanj – i kako počne lipanj, a meni se u želucu nešto stisne; sve me sapinje u koraku i ne da mi da normalno dišem, da se uspravim.
Pognem tad glavu, pogurim se sav – i tako sebe pripremim da još jednom podnesem udarce, da pretrpim sve te napadaje i boli koje mi sa sobom donese lipanj: i godišnjicu Mamine smrti (koja je preksutra; 17.-ta godina otkako naše Mame više nema); a i ono drugo, zbog čega mi rana uvijek iznova prokrvari baš u mjesecu lipnju, baš kroz ove dane.
Prekjučer, u subotu 8. lipnja, napunilo se 26 godina, otkako je palo moje selo Brajkovići, i cijela naša župa u ruke vojnika zla.
Prekjučer, u subotu 8. lipnja, na groblju Pra’ulje kraj Nove Bile, nakon toliko godina traženja, sahranjeni su posmrtni ostatci 16 identificiranih Hrvata ubijenih u mjesecu lipnju godine ’93. u Bikošima.
Identitet žrtava utvrđen je na temelju DNK analize, a njihov identitet potvrdili su i članovi njihovih obitelji. Identificirano je ukupno 19 ne-kompletnih kostura, a traga se za još tri žrtve s tog mjesta pogibije.
Najmlađa žrtva koja je sahranjena u subotu je Davor Barać koji je imao 17 godina kad je ubijen; uz njega je sahranjen i njegov stariji brat Bojan koji je imao 22 godine.
Tek da znaš:
Ovo je zadnja emisija u ovoj sezoni emisija, i zadnja uopće; zadnja onakva kakvu si ih slušao kroz proteklih sedam sezona na HKR-u, dok Ti je ponedjeljkom ujutro mailom pristizala najava za emisiju kršćanskog rocka.
Noćas sam Josip iz Egipta. – U nadolazećoj noći mahnut ću Ti na pozdrav, a netko drugi nek’ dalje vodi priču kroz nadolazećih sedam gladnih godina, gladnih od rokanja za Gospodina na HKR-u.
Vjerujem da će glavni glazbeni urednik g. Slavko Nedić poradit’ na tome, i ublažit’ te godine gladne – da što prije prođu, da se zaborave i da će se već naći netko, tko će nastavit’ priču.
A Ti, sve što trebaš učinit’, klikni i poslušaj