01. Nasljeđe Akvinca [Uvod]
02. Akvinac mu je ime
03. Na putu vjere [Sestarski miks]
04. Na putu vjere [Sandro miks 2010.]
05. Na putu vjere [Sestarski miks] [instrumental]
06. Akvinac mu je ime [Instrumental]
07. Nasljeđe Akvinca [Odjava]
![1_Akvinac mu je ime [CD-omot_prednja]](https://pateranto.com/wp-content/uploads/2024/12/1_Akvinac-mu-je-ime-CD-omot_prednja-Optimized-770x770-1.png)
![2_Akvinac mu je ime [CD-omot_zadnja]](https://pateranto.com/wp-content/uploads/2024/12/2_Akvinac-mu-je-ime-CD-omot_zadnja-Optimized-770x770-1.png)
![3_Akvinac mu je ime [CD-medij]](https://pateranto.com/wp-content/uploads/2024/12/3_Akvinac-mu-je-ime-CD-medij-Optimized-770x770-1.png)
Akvinac mu je ime (Stihovi pjesme)
Akvinac mu je ime
Najumniji od svih svetih
Priča bi mogla završit’ s time
Najsvetiji među umnim
– Toma Akvinac mu je ime
Djeci spremali titule i službe
Rod plemenitaški iz Akvina
Slutili nisu da u njem’ je drugo
Duša mu k’o biser fina
Refren:
Bijela Braćo, ispod neba bijela
Priča je do pola cijela
Nasljeđe Akvinca potiče i šalje
Da idete dalje i dalje…
A onda… -jedne se večeri smrklo prije
Kad grijeh je pokuc’o na njegova vrata
Goruća baklja obrana mu bila
Od nasrtaja rodbine i brata
Drugi put… -braća su učila „Pravilo Reda“
A u njeg’ se uvukla šutnja i sjeta
„Kad on progovori“, učitelj im reče,
„Čut’ će se do na kraj svijeta!“
Refren:
Sestre bijele, ispod neba bijela
Priča je do pola cijela
Nasljeđe Akvinca potiče i šalje
Da idete dalje i dalje…
Stotine godinâ od tad su prošle
Njegove riječi snagom žive
Teološka suma, filozofski spisi…
– Takav se rodio nije!
U viđenju jednom prije kraja
Kad je utihla svijeta galama
„Sve što ispjeva i napisa“, reče:
„Ništa je neg’ – obična slama!“
Refren:
Bijela Braćo i Sestre bijele
Evo priče do pola cijele
Nasljeđe Akvinca vas potiče i šalje
Da idete dalje i dalje…
Nasljeđe Akvinca nas potiče i šalje
Da idemo dalje i dalje…
Von Aquin ist sein Name
Der Gelehrteste unter allen Heiligen
So könnte die Geschichte enden
Der Heiligste unter den Gelehrten
– Thomas von Aquin ist sein Name
Für ihre Kinder hielten sie Titel und Ämter bereit,
Ahnte die Adelsfamilie aus Aquino indes nicht,
Dass es ihn ihm etwas anderes gab
Seine Seele so sanft wie eine Perle
Refrain:
Weiße Brüder unter weißem Himmel
Die Geschichte ist nur zur Hälfte ganz
Des Aquinaten Vermächtnis ermuntert und treibt dazu an,
Dass ihr weiter und weiter geht …
Und dann… -eines Abends dämmert es verfrüht
Als die Sünde an seine Tür klopfte
Die brennende Fackel war seine Verteidigung
Vor der Zudringlichkeit der Verwandten und des Bruders
Ein anderes mal … lernten die Brüder „die Regeln des Ordens“
In ihn hatte sich Schweigen und Wehmut geschlichen
„Wenn er spricht“, sagte ihnen der Lehrer,
„Wird man es bis ans Ende der Welt hören!“
Refrain:
Weiße Schwestern unter weißem Himmel
Die Geschichte ist nur zur Hälfte ganz
Des Aquinaten Vermächtnis ermuntert und treibt dazu an,
Dass ihr weiter und weiter geht …
Jahrhunderte sind seitdem vergangen
Seine Worte leben bedeutsam weiter
Summa theologica, philosophische Schriften…
– So einen hat die Welt noch nicht gesehen
In einer Erscheinung vor dem Ende
Der Trubel der Welt verstummte
„Alles was ich erdichtete und verfasste“, sagte er:
„Ist nichts anderes als – einfaches Stroh!“
Refrain:
Weiße Brüder und weiße Schwestern
Hier die Geschichte zur Hälfte ganz
Des Aquinaten Vermächtnis ermuntert und treibt (euch) dazu an,
Dass ihr weiter und weiter geht …
Des Aquinaten Vermächtnis ermuntert und treibt (uns alle) dazu an
Dass wir weiter und weiter gehen…
Aquinas is his Name
The most erudite of all the saints
This is how the story could end
The holiest of the scholars
– Thomas Aquinas is his name
They had titles and offices in store for their children,
The noble family from Aquino had no idea,
That there is something else in him
His soul as soft as a pearl
Refrain:
White brothers under a white sky
The story is only half complete
Aquinas’ legacy encourages and pushes you
To go on and on …
And then… -one evening it began to dawn earlier
when sin knocked at his door
The burning torch was his defense
from the intrusiveness of his relatives and brother
Another time … the brothers learned “the rules of the order”
Silence and melancholy had crept into him
“When he speaks”, the teacher told them,
“it will be heard to the ends of the earth!”
Refrain:
White sisters under a white sky
The story is only half complete
Aquinas’ legacy encourages and pushes you
To go on and on …
Centuries have passed since then
His words live on meaningfully
Summa theologica, philosophical writings…
He was not born like that!
In an appearance before the end
The hustle and bustle of the world fell silent
“Everything I have composed and written”, he said:
“Is nothing but – simple straw!”
Refrain:
White brothers and white sisters
Here is half of the story
Aquinas’ legacy encourages and pushes (you)
To go on and on …
Aquinas’ legacy encourages and pushes (us all)
To go on and on…
Toma Akvinski (1225.-1274.)
– 2023. slavimo 700.tu obljetnicu kanonizacije sv. Tome. Svetim ga je proglasio papa Ivan XXII., 18. srpnja 1323. u Avignonu.
– 2024. je 750. obljetnica Tomine smrti – umro je 7. ožujka 1274.
– 2025. je 800. obljetnica rođenja sv. Tome – rođen je 1225.
1. Roditelji su Tomu kao petogodišnjaka poslali u benediktinski samostan Monte Cassino, da jednoga dana postane opat te zajednice.
Za vrijeme studija u Napulju upoznao je dominikance i odlučio stupiti u dominikanski Red. I svoju sestru Toma je tada uvjerio da je za nju najbolje da živi redovničkim životom.
Ta odluka razbjesnila je njegovu obitelj. Na putu iz Napulja za Rim 1244., njegova braća su ga uhvatili i zatočili u obiteljski dvorac. Trudili su se svim mogućim sredstvima odvratiti Tomu od dominikanskog zvanja. Najprije su pokušali grubošću i nasiljem, tako što su mu pokidali habit. A onda su smislili vrlo lukav mamac: doveli su u njegovu sobu jednu „prekrasnu djevojku, okićenu poput prostitutke“ koja ga je trebala zavesti. Toma, čim je spazio djevojku na ulaznim vratima, zgrabio je s ognjišta gorući komad drveta i natjerao je u bijeg. S ugarkom od izgorjelog drva načinio je onda znak križa na zidu.
2. Starješine iz dominikanskog Reda, uvidjevši Tominu žeđ za znanjem, poslali su ga na studij čuvenom subratu, dominikancu – Albertu Velikom – u Köln.
Među studentima Toma se nije najbolje snalazio, pa su ga kolege prozvale „nijemim volom“. Učitelj Albert, koji je u Tomi odmah prepoznao neslućene dubine i širine znanja, stao je u njegovu obranu. I tada je proročki izjavio, da se Toma možda doima kao nijemi vol, ali kad se taj vol oglasi, čut će ga cijeli svijet! – I tako je i bilo.
U 23. godini života Toma je postao profesor. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Napisao je mnoga filozofska i teološka djela, a najpoznatije njegovo djelo je Teološka suma u tri dijela u kojem je sustavno obradio svu teologiju.
3. Na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca 1273., Toma je imao tako snažno mistično viđenje, da nakon toga više nije mogao ništa raditi: ni predavati, ni propovijedati, ni pisati.
Znajući da je „Suma teologije“ ostala još ne-dovršena, njegov tajnik brat Reginald iz Piperna zabrinuto ga je upitao: „Oče, kako možete ostaviti nedovršenim grandiozno djelo što ste ga poduzeli?“
Toma mu je samo odgovorio: „Ne mogu više.“
Na ponovno pitanje brata Reginalda opet je odgovorio: „Ne mogu više. Sve što sam napisao, čini mi se da je kao slama prema onome što sam vidio.“
– Životopisci govore da je imao viđenje samoga Boga.
[ Fr. Anto Gavrić ]

