Akvinac mu je ime

Tri godine zaredom, tri proslave najumnijeg od svih svetih i najsvetijeg među umnim – Tome Akvinskog!

Nasljeđe Akvinca potaknulo je i „Glasnike nade“ da se pridruže tim proslavama.

Akvinac mu je ime

Poslušajte pjesmu!

1_Akvinac mu je ime [CD-omot_prednja]
2_Akvinac mu je ime [CD-omot_zadnja]
3_Akvinac mu je ime [CD-medij]

Akvinac mu je ime (Stihovi pjesme)

Toma Akvinski (1225.-1274.)

– 2023. slavimo 700.tu obljetnicu kanonizacije sv. Tome. Svetim ga je proglasio papa Ivan XXII., 18. srpnja 1323. u Avignonu.

– 2024. je 750. obljetnica Tomine smrti – umro je 7. ožujka 1274.

– 2025. je 800. obljetnica rođenja sv. Tome – rođen je 1225.

1.       Roditelji su Tomu kao petogodišnjaka poslali u benediktinski samostan Monte Cassino, da jednoga dana postane opat te zajednice.

Za vrijeme studija u Napulju upoznao je dominikance i odlučio stupiti u dominikanski Red. I svoju sestru Toma je tada uvjerio da je za nju najbolje da živi redovničkim životom.

Ta odluka razbjesnila je njegovu obitelj. Na putu iz Napulja za Rim 1244., njegova braća su ga uhvatili i zatočili u obiteljski dvorac. Trudili su se svim mogućim sredstvima odvratiti Tomu od dominikanskog zvanja. Najprije su pokušali grubošću i nasiljem, tako što su mu pokidali habit. A onda su smislili vrlo lukav mamac: doveli su u njegovu sobu jednu „prekrasnu djevojku, okićenu poput prostitutke“ koja ga je trebala zavesti. Toma, čim je spazio djevojku na ulaznim vratima, zgrabio je s ognjišta gorući komad drveta i natjerao je u bijeg. S ugarkom od izgorjelog drva načinio je onda znak križa na zidu.

2.      Starješine iz dominikanskog Reda, uvidjevši Tominu žeđ za znanjem, poslali su ga na studij čuvenom subratu, dominikancu – Albertu Velikom – u Köln.

Među studentima Toma se nije najbolje snalazio, pa su ga kolege prozvale „nijemim volom“. Učitelj Albert, koji je u Tomi odmah prepoznao neslućene dubine i širine znanja, stao je u njegovu obranu. I tada je proročki izjavio, da se Toma možda doima kao nijemi vol, ali kad se taj vol oglasi, čut će ga cijeli svijet! – I tako je i bilo.

U 23. godini života Toma je postao profesor. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Napisao je mnoga filozofska i teološka djela, a najpoznatije njegovo djelo je Teološka suma u tri dijela u kojem je sustavno obradio svu teologiju.

3.      Na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca 1273., Toma je imao tako snažno mistično viđenje, da nakon toga više nije mogao ništa raditi: ni predavati, ni propovijedati, ni pisati.

Znajući da je „Suma teologije“ ostala još ne-dovršena, njegov tajnik brat Reginald iz Piperna zabrinuto ga je upitao: „Oče, kako možete ostaviti nedovršenim grandiozno djelo što ste ga poduzeli?“

Toma mu je samo odgovorio: „Ne mogu više.“

Na ponovno pitanje brata Reginalda opet je odgovorio: „Ne mogu više. Sve što sam napisao, čini mi se da je kao slama prema onome što sam vidio.“

– Životopisci govore da je imao viđenje samoga Boga.

[ Fr. Anto Gavrić ]

Scroll to Top