Učitelj iz Nazareta, kad je započeo svoje javno djelovanje, osjetio je potrebu za suradnjom. Suradnici su mu, dakle, bili potrebni, ne poradi trenutne pomoći nego više radi Njegove nakane, da oni jednom nastave Njegovo djelo. Svoje suradnike Isus izabire između najjednostavnijih slojeva ljudi, među ribarima; tamo, dakle, gdje ih je već bio zatekao u obavljanju njihovih uobičajenih dnevnih obveza. U tome ih poziva da mu se pridruže i da imaju povjerenja u Njegovu riječ. Njih Isus baš takve prihvaća, s njima se želi družiti i uvesti ih u poslanje ‘ribara ljudi’.
Ovakvim izborom prvih učenikâ, željom da s njima dijeli i dobro i zlo. Time Isus zapravo očituje sebe i svoje nakane. Mogao je naš Učitelj izabrati u svoje društvo i malo bogatije, malo sposobnije i uglednije, čak i malo školovanije, između mnogih koji su se gurali oko Njega. No, Isus to ne čini, jer zna da su takvi više skloni senzacionalizmu – a senzacionalizam je kratkoga daha.
Isus se opredjeljuje za ribare, za ljude koji su bili navikli uložiti sve svoje snage u posao koji su obavljali, a onda čekati hoće li biti kakvog uspjeha. Isus, dakle, računa sa strpljivim i poduzetnim ljudima. Računa s onima koji, usprkos umoru i neuspjehu, imaju povjerenja u Njegovu riječ, k’o što se to vidjelo u pročitanom dijelu Evanđelja, kada Isus moli da ponovo bace mreže za lov, a Petar mu odgovara: „Gospodine, svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo, ali na Tvoju riječ bacit ću mreže“.
I još nešto treba zapaziti. Isus za svoje društvo ne traži ni tzv. pravednike, kakvih je bilo na pretek među pismoznancima i farizejima. Isus traži najobičnije ljude, svjesne svoje grješnosti i malenosti, ali i spremne to i javno priznati.
„Idi od mene, grješan sam čovjek, Gospodine!“ – čuli smo, kako govori Šimun Petar.
Upravo zbog ovakve izjave, Isus se obraća baš njemu: „Ne boj se! Od sada ćeš ljude loviti!“
U svoje društvo, dakle, Isus prihvaća one koji su iskreni i neiskvareni, jer posao na koji On sprema svoje suradnike, taj posao traži ozbiljnost i odgovornost.
Ne smije se zaboraviti: postoji čovjek kojega moraš pobliže upoznati. Čak i ako nikad do kraja ne spoznaš, zašto čini ovo, a ne ono. Zašto se jednom osjeća ovako – a drugi put onako? To je čovjek s kojim moraš živjeti svaki dan; taj čovjek sjedi u tvojoj vlastitoj koži; taj čovjek si ti sam. Želiš li biti sretan, jako je važno da se osjećaš ugodno u vlastitoj koži; da bi bio sretan, moraš postati slobodan, slobodan od bolesnog sebeljublja, od bolesne preosjetljivosti, nestrpljivosti i pohlepe.
Najbolji učitelj u tome bit će ti tvoj svagdanji život, tvoja svakodnevica. Dugi, jednolični sati, uvijek isti zamoran posao, nesporazumi i razočaranja, bolesti i povrede, neispunjene želje i neizbježna trvenja. Sve će te to izbrusiti poput dragog kamena. I samo kad budeš mogao reći ‘da’ svemu tomu, shvatit ćeš da u puno slučajeva drukčije ne ide, i da drugog puta do istinske sreće jednostavno nema.
Zato, imaj povjerenja u Gospodina, malo više u Njega – a malo manje u sebe i snagu svojih mišicâ. Gospodin ima visoko mišljenje o nama, a mi na Njega skoro da i ne računamo. Imajmo povjerenja, makar malo više; držimo se Njegovih riječi. A onda, bacimo mreže – i čudit ćemo se, veoma!
U noćašnjoj 223. emisiji kršćanskog rocka, u goste dovodim opako žestoke momke, koji su doslovno shvatili riječi našeg Učitelja Isusa, kada kaže: „Kraljevstvo Božje silu trpi i silni ga osvajaju“. (Mt 11,12) Oni su „Saint“, za njih odvoji vrijeme u nadolazećoj noći, od 22:30h pa sve dok traje.
Sve što trebaš učinit’, jest kliknut’ na ovaj link ispod
