U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: „Ženo, što plačeš?“ Odgovori im: „Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.“ Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus: „Ženo, što plačeš? Koga tražiš?“ Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.“ Kaže joj Isus: „Marijo!“ Ona se okrene te će mu hebrejski: „Rabbuni!“ – što znači: „Učitelju!“ Kaže joj Isus: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.“

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: „Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.“

[ Iv 20, 11-18 ]

… A da bi se uopće nešto moglo kazat’ i u emisiji kršćanskog rocka na temu ovako važnog – „Zlatnog jubileja sestara dominikanki“ i njihovog djelovanja u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg, treba se spustit’ do u samo dno dna, čak i niže – sići u „kanalizaciju“, e da bi se razumjelo – što znači biti (za)jedno s narodom kojemu smo poslani, poput našeg utemeljitelja sv. oca Dominika.

Moj prvi susret s tim običnim i ljudskim, a po čemu se rad u Misiji najčešće prepoznaje, bio je baš sa sestrama dominikankama.

Tek koji dan nakon što sam bio došao u Misiju preuzet’ službu kapelana, zajedno s p. Vjekom koji je bio postavljen za novog voditelja Misije, išao sam nakon večernje molitve sa s. Jasenkom i s. Reginom kod jedne obitelji kojima je bio umro suprug, Tata.

Otišli smo s nakanom, izraziti im sućut i izmoliti zajedno s obitelji krunicu za pokoj duše preminulog člana njihove obitelji.

To su te sitne i obične geste, ali su naše ljudske i svakodnevne su; uče nas da je ona prava snaga u ljubavi i u vjernosti našem zvanju i pozivu, i da ovaj svijet u kojem svi mi zajedno živimo, njega čine dobrim oni ljudi [žene i muškarci] koji su dobri!

Djelujući kroz proteklih 50 godina ovdje u Hamburgu, kao dio Hrvatske katoličke misije, sestre su naučile da ih upravo te geste vode do dominikanskoga, sestarskoga, Miškovljeva gesla: Bogu, Redu i Narodu.

Nakon što su braća dominikanci započela rad u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg godine 1969., pet godina kasnije Vrhovna uprava sestara dominikanki šalje prve dvije sestre, da pripomognu braći u radu u Misiji.

Od tada pa do danas, kroz 50 godina djelovanja Misijske zajednice, izmijenilo se dvanaest sestara dominikanki. – Njih dvanaest, poput dvanaestorice apostola kojima je ostala nezaboravnom ona gesta, kad je Isus razlomio kruh na Posljednjoj večeri. Po toj gesti, po lomljenju kruha prepoznala su Ga ona dvojica učenika na putu u Emaus; a po tome, po euharistiji i nas se kršćane prepoznaje evo već dvije tisuće godina.

Isus, kad bi uzeo u ruke kruh – da ga s drugima podijeli i blaguje, najprije bi zahvalio Bogu. – Za ovu našu Misiju i Hrvatsku katoličku zajednicu, sestre dominikanke su poput kruha, njezin sastavni dio.

Zato ću i ovdje na ovome mjestu (u mailu najave noćašnje 415. emisije krćanskog rocka) slobodno ću reć’ – najprije u svoje ime, a onda i u ime svih vjernikâ, članova naše Misijske zajednice.

Vjerujem da ćeš i Ti ove riječi ponovit’ zajedno sa mnom – kao molitvu, misleći pri tom na Tvoju župnu il’ samostansku zajednicu, časne sestre i svećenike koji su bili i jesu Tvoji pastiri, Tvoji predvodnici u vjeri.

Bože, hvala Ti, za ovaj kruh; hvala Ti, za naše sestre dominikanke,

po kojima se prepoznaje i miriše naša Hamburška misija kao po kruhu, evo već pedeset godina!

Tek objavljenu brošuru o sestrama dominikankama i proslavi Zlatnog jubileja, kao i CD koji ide u privitku – sve to možeš već sada prelistati i poslušati na linku  50 godina sestara dominikanki u Hamburgu

… i uživaj slušajući lijepu emisiju kršćanskog rocka – ovaj put na temu ss. dominikanki i proslave njihovog Zlatnog jubileja.

Usput, pripremi se za još nešto: za lijepu nagradnu igru – osvoji!!!

Neka nas sve vodi Božje milosrđe!

pozdravlja p. anto