U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“
Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: „Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca.
Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.“
Što mislit’ o čovjeku, koji se 50% vremena od 2/2,5 sata, kol’ko traje njegovo arlaukanje na stageu – dakle polovicu tog vremena jednom rukom se drži između nogu, dok u drugoj drži mikrofon i prostački u njega bljuje najčešće izgovorenu riječ te večeri, riječ koja počinje sa „f“… (tri točke).
Pljuvat’ po svim vrijednostima, bit’ uvijek protiv, bit’ alternativa svemu, i pri tom očekivat’ da u tome budeš respektiran, dok istovremeno nikakvu alternativu, ni respekt ne podnosiš… – e pa čekaj malo.
Ovo bi treb’o bit’ nešto ko nekakav kratki uvod u nastupe tih nekakvih amerikanaca, ljetos u Pulskoj areni.
Nalazim na internetu članak tog nekakvog novinarskog škrabala, gdje piše – da su totalno raspametili posjetitelje na njihovim koncertima u obje večeri.
Poslušaj samo rječnik, kojim se koristi dotični novinar:
U pulskoj areni srećom, sve je ostalo na svome mjestu, a fanovi su zadovoljni otišli kući. No, neki se možda vraćaju i na drugi koncert jer fanovi „Foo Fightersa“ su potpuno predani. – Za njih je Dave Grohl, bivši bubnjar Nirvane, bog rock ’n’ rolla. Ma, on je izmislio rock ’n’ roll, kažu.
Ako je za Cobaina rock ‘n’ roll bio patnja i muka poput Kristove na križu, pa je možda iz tog razloga mor’o umrijet’ – da bi nakon nesretnog života i tragične smrti postao božanstvo, Grohlu je rock ‘n’ roll beskrajno zabavna igra u kojoj on neizmjerno uživa i ne smatra je nikakvim opterećenjem, a kamo li mukom!
Koncert je počeo svetim trojstvom: „All My Life“, „Learn To Fly“ i „The Pretender“. – Najveći su to hitovi koji su u samom startu raspalili publiku, a Grohl je već na drugoj pjesmi bio potpuno mokar. Bilo je izrazito vruće pa se konstantno polijevao vodom.
I to je jedan od razloga, zašto je u pulskoj areni uz Foo Fighterse došlo do takve ekstaze zadovoljstva i eksplozije sreće, koji su se neprestance prelijevali od benda ka publici i obrnuto, da bi se na koncu sve stopilo u čudesnu ljekovitu snagu, duhovnu hranu i neobičnu tvar koju ne možeš rukom dotaknut’, ali je cijelim bićem možeš osjetit’ i upit’.
– Je li se to opet bog ukazao kroz rock ‘n’ roll? – i je li zbog toga na Hawkinsovoj majici pisalo: „You’ll need Jesus?“ (Trebate li Isusa?)
Uh, sâm bog će ga znat’, ali da je rock ‘n’ roll „Foo Fightersa“ bio božanski, to je nepobitno.
Da sve ovo napišem, na to su me ponukale riječi tog novinarskog škrabala, kojima se on koristi, dok opisuje nastup tog američkog benda u pulskoj areni:
- bog rock ‘n’ rolla;
- rock ‘n’ roll… patnja i muka poput Kristove na križu;
- koncert je počeo svetim trojstvom…
- sve se stopilo u čudesnu ljekovitu snagu, duhovnu hranu;
- je li se to opet bog ukazao kroz rock ‘n’ roll?
- je li zato na majici pisalo: „You’ll need Jesus? (Trebate li Isusa)“
- sâm bog će ga znat’,
- rock ‘n’ roll „Foo Fightersa“ bio je božanski.
Čitam, i ne mogu vjerovat’ – kakvim se rječnikom služi taj lik u opisu tog (za mene) nikakvog benda, od kojeg na moju radost ne znam ni pola pjesme! – Kakva blasfemija iz pera likova, a koji su Sveto pismo zadnji put uzeli u ruke Bog zna kad!
I onda kao šlag na sve to, subotnji nastup Seve u zagrebačkoj „Areni“.
Sjećaš se, u kojem sam kontekstu prije dvije-tri emisije spominj’o tu napirlitanu splićanku – sada „prečanku“, jer joj je adresa tamo prijeko.
Spominj’o sam nju i Bregu u kontekstu ondašnjeg Sevinog novog CD-a, naslovljenog: „Zdravo, Marijo“, kad se jadnica trudila, ali nije uspjela – jednostavno nije znala do kraja izmolit’ cijelu Zdravo Mariju.
A sad, u tu subotnju večer, čudo jedno! – U zagrebačkoj „Areni“, čujem, Sevi se povratilo pamćenje – zna sve.
Između pjesama započela ona ni manje – ni više nego cijeli ‘Oče naš’, pa ‘Zdravo Mariju’… – I govori ona kroz suze okupljenoj zagrebačkoj kremi, kako joj baš to večeras triba!
– I šta će drugo cijela dvorana? – nego u glas molit’ s njom.
Bože, mislim si, kad zagusti, kako se odjednom sve zna: i molit’, i plakat, i šta god ‘oćeš!
Nije to meni k’o svećeniku ništa novo. – U svojih skoro 30 godina svećeničke službe, nasluš’o sam se ispovijedi i nagled’o isplakanih pokajničkih suzâ zbog promašena života, i zbog ovoga – i onoga…
Da vam je samo vidjet’ te negdašnje razbijače, te seoske mange i gradske bitange… – kako tad postanu meki, tihi, kako suza suzu goni!
Rekli bi neki moji bivši vjeroučenici s Ravnica: dno dna!
Ja bih radije rekao: čudo jedno! – Što je život!
Noćas Ti u goste dovodim jednu dobru dušu, koja se odziva na ime „Leah“, a koja će pričat’ o Božiću onako, kako ga je ona doživjela i snimila na svom novom albumu nazvanom „Drevna zima“.
– Baš k’o u stara vremena, kad su obitelji još živjele zajedno, i kad bi uvečer – sjedeći kraj ognjišta – djedovi i bake uzeli unuke na koljena, pričajući im priče, izričući želje i upute za život – i pri tom im riječi ‘blage slovili’, odakle je i nastala riječ „blagoslov“.
Sve što trebaš učiniti, klikni na ovaj link:
