Gospodin slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko poštuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. Tko časti oca svojega, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospodina. Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha.
Činjenica je da se u skoro svakoj ljudskoj kulturi slavi prijelaz iz Stare – u Novu godinu; slavi se, dakle, ili se čeka Nova godina. Zanimljiv je i sâm pojam, koji kaže – da se „Novu godinu čeka“. Drugim riječima, hoće se reći, da mi kod onog magičnog prijelaza kazaljke sata zapra¬vo ništa novog ne očekujemo. – Jer kod važnih i bitnih slavlja našega života, mi ne kažemo da ih čekamo, nego se za njih pripremamo. Pripremamo se za krštenje svoga djeteta, unuka; pripremamo se za proslavu vjenčanja, k’o što smo se pripremali i za proslavu „Zlatnog jubileja“ – 50 godina Misije u Hamburgu. Za sve to mi se pripremamo, samo se Novu godinu čeka. – Zašto je to tako?! – Vrlo jednostavno: zato, jer ne očekujemo ništa novoga.
Čekanje Nove godine, to je ono čovjekovo pasivno držanje; prepuštanje sebe vremenu, izručivanje sebe onom „što već bude“. Zato mi se čini da bi dobar početak za svakoga čovjeka – posebno za čovjeka-vjernika mogao bit’ taj, kad bi se svjesno zaustavio na koji trenutak, i kad bi prije polaska u tu „najluđu noć“ još jednom okrenuo film od prošle godine. Ne zaboravimo, da bi temeljno držanje pri jednom takvom okretanju filma života unatrag, trebala bit’ zahvalnost. – Naime, reći hvala! – to nije nešto s čime smo se rodili. Za zahvalnost se čovjeka odgaja. Jer, toliko je danas ljudi koji žive među nama, a koji pate od ne-zahvalnosti?! Ako je zahvalnost sjećanje srca, onda jako puno ljudi ima kratko sjećanje. Ako život gledamo očima zahvalnosti, imat ćemo puno razloga da na kraju i ove godine kažemo hvala! – Jer, onaj čovjek koji zahvalno živi, živi dulje, živi ljudskije.
Uza sve molitve koje ću u sutrašnjoj noći stavit’ pred Gospodina bit će i još i ova jedna: da emisije kršćanskog rocka na HKR-u budu u nadolazećoj godini još žešće, i još više na slavu Gospodinu! – Nek’ se sveti Ime Isusovo.
A ako je i Tebi – k’o što je meni već muka od svih onih sladunjavih Božićnih tra-la-la pjesmuljaka, kojima nas još od listopada maltretiraju po svim trgovačkim centrima, i ako tražiš nešto lijepo za poslušat’ – na temu Božića, onda nemoj tražit dalje. Budi noćas uz HKR i emisiju kršćanskog rocka „Oni rokaju za Gospodina“.
U goste dovodim John Schlitt-a! Pjevat će samo za Tebe ovaj vrsni kršćanski rocker pjesme sa svog „Božićnog projekta“.
A Ti, sve što trebaš učinit’, – klikni na ovaj link:
https://www.youtube.com/watch?v=xOrZXYD1sQ8&feature=emb_title
