U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
„Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam da ljubite jedni druge.“
Prekjučer u pismu piše mi Gino:
Umro je fra Ladislav Fišić, bosanski franjevac, naš profesor njemačkog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. U „Zemlju bolju“ otiš’o je zauvijek majstor riječi i jezika. Književnik, pjesnik, prevoditelj. Ugasila se još jedna zvijezda na visočkom nebu!
Jednu od fra Ladislavovih pjesama („Posljednja želja raba Božjeg Mihoja“) stavili su „Glasnici nade“ kao uvod svoga 1. albuma iz godine ’91.
Podignite golem kamen nad grobom mojim,
da ga ne maknu vojske ni budući zavidnici!
Nek’ se zna otklen sam otiš’o u Zemlju bolju!
Podignite golem kamen, ja vas molju.
Nek’ se umoran putnik na što nasloniti ima,
k’o sad što se naslanja na naša ramena.
Podignite golem kamen
i na njemu naša znamena:
Križ u kamenu i pleter, znak stare nam Slave.
A pismo nad grobom nek’ slovi:
Sie leži Mihojo, rab Božji, muž vire prave.
Sve što trebaš učinit’, jest kliknut’ na ovaj link – direktno na stranicu youtuba:
